Tužbom kojom HFP potražuje od tvrtke Rabac d.d. 81,4 milijuna kuna za zemljište kampa što ga je Rabac d.d. prodao tvrtci Maslenica 2001. godine pomalja se novi skandal koji vuče korijene iz novije, privatizacijske povijesti. HFP tuži Rabac d.d. tražeći isplatu 81,4 milijuna kuna sa zateznim kamatama zbog stjecanja, kako tumače u HFP-u, bez osnove dijela zemljišta na lokaciji Kampa Oliva, koji je prethodno bio u vlasništvu Rapca d.d. Sporno zemljište kampa je, uz tri derutna hotela u kojima su boravile izbjeglice i prognanici jedanaest godina, te još uz zemljište koje se nalazi uz hotelske objekte, prodano tvrtci Maslenica, čiji je vlasnik Filipo Horfstman za ondašnjih 14,5 milijardi talijanskih lira. Ugovor o kupoprodaji sklopljen je 19. srpnja 2001. godine.

Zakonski uvijeti
No, u HFP-u pak smatraju da dio zemljišta kampa, prema zakonu o privatizaciji, ne predstavlja tehnološku cjelinu, što je bitan zakonski preduvjet za prodaju nekretnina. Iako vlasnik Maslenice u trenutku kupnje nije imao zabilježbu HFP-a u vlasničkom listu, ona je naknadno unesena. Upućeni navode da inozemni kupac možda i nije znao za regulativu koja je na snazi, a prema kojoj zemljište kampova ne može i nije nigdje uneseno u temeljni kapital hotelske tvrtke, no trebao je to znati i upozoriti ih odvjetnički ured koji ih je i zastupao. S druge strane, direktor Rapca d.d. Edi Černjul naglašava da je tvrtka koju vodi prodala Maslenici tri hotela, prilaz do njih, te zemljište koje služi kao parking i dio zemljišta kampa upravo kao tehnološku cjelinu. Rabac d.d. prodao je zemljište i nekretnine koje su 1996. godine upisane na sudu kao vlasništvo Rapca d.d. i to temeljem elaborata o pretvorbi i privatizaciji-tumači Černjul. Vlasništvo Rapca d.d. nad ovim zemljištem neosporno je, nastavlja Černjul, o čemu svjedoče i i izvatci iz vlasničkih knjiga, a iste je dokumente dobio svojevremeno tada potencijalni kupac. Ostatak zemljišta kampa, Rabac je Maslenici predao na korištenje, sve dok država ne riješi status toga zemljišta. Ako je itko pogriješio, onda je to HFP koji je potpisao elaborat. Rabac d.d. nije radio nikakve upise vlasništva osim onog na koje je temeljem istog elaborata imao pravo-objašnjava Černjul. Ukratko, Rabac d.d. prodao je dio zemljišta kampa na kojem mu je elaborat o pretvobi i privatizaciji, što ga potpisuje i HFP, dozvolio upis vlasništva dok je ostatak zemljišta kampa inokupcima predan na korištenje. HFP se sada poziva na članak 47. Zakona o privatizaciji tumačeći kako je prema tome članku Zakona prodano zemljište koje nije smjelo biti, jer je riječ o dijelu zemljišta koje ne pripada tehnološkoj cjelini, prenosi glasnogovornik HFP-a Vedran Kukavica.

Sporna prodaja
No, upućeni izvori naglašavaju da je Društvo prije pretvorbe, Rabac d.o.o., zatražilo od nadležnog suda u Labinu upis vlasništva na istom zemljištu, no sud je tada kao vlasnika upisao Grad Labin. Rabac d.o.o.podnosi tužbu, koju u konačnici dobija. U međuvremenu, Društvo je pretvoreno u d.d. Pravnici koje smo konzultirali pak smatraju da do prodaje zemljišne nekretnine ne bi moglo doći da ona nije u u vlasničkim knjigama bila upisana kao vlasništvo hotelske tvrtke. Neslužbeno je potvrđeno da je ovo hotelsko poduzeće od HFP-a ranije zatražilo reviziju privatizacije ali nikada nije dobilo odgovor. Inače, Rabac d.d. danas u posjedu ima 11 hotela, ukupnog kapaciteta 4000 ležajeva, i nekoliko vila sa apartmanima te još jedan autokapm koji može primiti oko 1000 gostiju.

Tužba spustila dionice na 350 kuna

Dosegnuvši rekordnih 400 kuna po dionici, Rabac (HRBC-R-A) je svojim poklonicima u trećem kvartalu priuštio dosta razloga za zadovoljstvo, ostvarivši rast cijene od 40 posto u odnosu na početak godine. To možda djeluje pomalo blijedo u usporedbi s izvedbom dvaju domaćih burzovnih indeksa, no predstavlja solidan rezultat za slabo aktivnu dionicu koja tijekom godine niti jednom nije prešla prag od milijun kuna dnevno. Uostalom, najveći dio pozitivnog trenda odigrao se u razdoblju od sredine svibnja do sredine rujna (kada je i postavljen aktualan rekord), potisnuvši gorak dojam slabašnog starta sasvim u drugi plan i uvjerljivo nadmašivši tržišni prosjek. U tom je razdoblju došlo i do zamjetnih promjena u vlasničkoj strukturi, u kojoj već duže vremena dominiraju institucionalni investitori, u prvom redu Dom Holding i Slavonski ZIF, kontrolirajući 51, odnosno, 15 posto vlasničkog udjela. U usporedbi recentnih podataka Središnje depozitarne agencije i stanja s kraja lipnja, najprije upada u oči izlazak slovenskog Julius fonda, čije su dionice po svoj prilici velikim dijelom progutala dva skrbnička računa u Raiffeisen i jedan u Erste banci. Apsorbiravši bez većih problema povećanu aktivnost prodavatelja, kupci su zapravo uhvatili korak s ostatkom tržišta, premda su rezultati tvrtke i u prvih šest mjeseci bili obilježeni «crvenom bojom». Nakon čega je uslijedila akumulacija profita (i dalje u uvjetima skromne trgovine), no stvari su izašle iz okvira «uobičajenoga» nakon vijesti o tužbi HFP-a, spuštajući cijenu dionica sve do 350 kuna.
Mario Gatara