Popis imovine i obveza (inventura, engl. stock-taking) je računovodstveni postupak kojim se utvrđuje stvarno stanje imovine i obveza radi usklađivanja s knjigovodstvenim stanjem. Popis imovine i obveza preduvjet je za izradu kvalitetnih financijskih izvještaja (bilanca, račun dobiti i gubitka) koji će nam pružiti pouzdane i objektivne podatke o stanju imovine, obveza i kapitala, odnosno financijskom položaju poslovnog subjekta. Iz tih razloga čl. 11 Zakona o računovodstvu i čl. 56, st. 13 Općeg poreznog zakona propisana je provedba godišnjeg popisa imovine i obveza na kraju poslovne godine sa stanjem na dan 31. prosinca. Pored redovne inventure, poslovni subjekt dužan je provesti izvanredni popis u sljedećim slučajevima: na početku poslovanja radi sastavljanja početne bilance, prilikom likvidacije ili stečaja, kod statusnih promjena, prilikom primopredaje dužnosti radnika koji rukuju materijalnim i novčanim sredstvima te drugim slučajevima koji su određeni zakonom.

Godišnji popis
Način provođenja inventure nije propisan Zakonom, već ga obveznici provode u skladu s vlastitim internim pravilnikom o popisu. Godišnji popis imovina i obveza obuhvaća: osnovna sredstva, zalihe, financijsku imovinu, novac na računima u banci i blagajni, potraživanja i obveze. Prije samog popisa imovine i obveza Uprava društva donosi odluku o godišnjem popisu i osnivanju komisije za popis. Ovisno o veličini poslovnog subjekta formira se jedna ili više popisnih komisija koje uobičajeno broje tri člana (predsjednik i dva člana). Članovi komisije potpisuju popisne liste čime potvrđuju da su točno utvrdili stvarno stanje imovine i obveza. Kako inventura ima i kontrolnu funkciju, bitno je napomenuti da popisna komisija ne smije biti sastavljena od djelatnika koji su materijalno ili financijski odgovorni za stanje imovine. Zadaci komisije za popis su: utvrditi stvarno stanje predmeta popisa (količinu, vrstu i vrijednost), unijeti podatke o stvarnom stanju u popisne liste Unijeti podatke o knjigovodstvenom stanju u popisne liste, utvrditi inventurne razlike (viškove i manjkove), sastaviti elaborat o obavljenom popisu. Da bi se popis imovine i obveza mogao provesti kvalitetno i u roku nužna je dobra organizacija, stoga je prije samog popisa potrebno odraditi slijedeće pripremne radnje: izraditi plan popisa (rokove pripremnih radnji, redoslijed popisa, rok dostave izvještaja centralnoj komisiji, rok dostave elaborata Upravi društva, rok do kada Uprava mora donijeti odluku o postupanju sa utvrđenim viškovima i manjkovima), osigurati potreban popisni materijal (inventurne liste i tehnička uputstva), označiti osnovna sredstva i sitan inventar inventurnim brojevima, sve predmete u skladištu grupirati prema vrsti, dimenziji, kvaliteti i stupnju oštećenja, izdvojiti oštećene i zastarjele zalihe, izdvojiti tuđa sredstva, obnoviti i prikupiti reverse za sredstva kojima su zaduženi zaposlenici, ažurirati evidenciju o imovini društva koja je dana u zakup, na čuvanje, doradu, popravak ili se nalazi na putu, ažurirati svu dokumentaciju o potraživanjima i obvezama, te izvršiti usklađenje potraživanja i obveza sa kupcima, dobavljačima i kreditorima.

Izrada elaborata
Nakon što se obrade popisne liste, te ispitaju uzroci nastalih viškova i manjkova, popisna komisija pristupa izradi elaborata o obavljenom popisu kojeg predaje na razmatranje Upravi društva i na temelju kojeg ovlašteni organ donosi odluke o: načinu likvidacije utvrđenih viškova i manjkova, načinu knjiženja utvrđenih viškova i manjkova, visini otpisa vrijednosti sumnjivih i spornih potraživanja, kalu, rastepu i lomu, rashodovanju materijalnih sredstava kojima je istekao rok uporabe, načinu postupanja sa sirovinama, gotovim proizvodima i robom smanjene kvalitete, mjerama za uklanjanje nedostataka u materijalno financijskom poslovanju. Na temelju donesenih odluka rukovoditelj knjigovodstva usklađuje knjigovodstveno stanje imovine i obveza sa stvarnim stanjem, što za poduzetnika može imati značajne porezne posljedice ukoliko su prilikom popisa utvrđeni viškovi ili manjkovi. Inventurni viškovi nastaju kada je inventurno stanje veće od evidencijskog, a knjigovodstveno se iskazuju kao prihodi godine na koju se odnose. Obveza plaćanja poreza nastaje kada se navedena imovina proda. Inventurni manjkovi nastaju kada je inventurno stanje manje od evidencijskog. Za nastale manjkove se u pravilu tereti odgovorna osoba i tada se knjigovodstveno evidentiraju kao potraživanje od djelatnika.

(pd)

Obračunavanje PDV-a

Izuzeci
Manjkovi koji ne podliježu obračunavanju PDV-a su: kalo, rastep, lom i kvar do visine utvrđene odlukom HGK-a odnosno HOK-a, manjkovi uslijed više sile (požar, poplava i sl.) do visine utvrđene očevidnikom nadležnog tijela, manjkovi iznad visine utvrđene odlukama HGK-a i HOK-a ako je prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja bio prisutan djelatnik Porezne uprave. Manjkovi koji podliježu obračunavanju PDV-a su inventurni manjkovi iznad visine dopuštene odlukama HGK-a i HOK-a oporezuju se PDV-om i jednim od izravnih poreza (porez na dobit/dohodak), te posebnim porezom ukoliko je manjak utvrđen na proizvodima za koje je propisana obveza plaćanja posebnog poreza (nafta, kava, duhan itd.).