Iako se ponašanje Mađarske u aktualnoj ukrajinskoj krizi i pozicija djelovanja EU prema Rusiji uglavnom promatra kroz političku prizmu odnosa mađarskog premijera Viktora Orbana i službenog Bruxellesa, naftni embargo na uvoz ruske nafte u EU je na površinu izbacio i neke realne logističko-tehničke izazove koji su za Mađarsku strateški. Naime, kako piše Financial Times, pod Orbanom sporovi s EU oko korupcije ili demokratskih vrijednosti doveli su do zastoja koji Budimpešti sada prijeti financijskim kaznama koje se kreću do milijardi eura, dok je Orbán također bio jedan od čelnika EU najbližih ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Samo uz izuzeće

No, bez izlaza na more i s infrastrukturom naftovoda koja je usmjerena prema Moskvi, Mađarska kaže da bi joj bilo gotovo nemoguće podnijeti embargo na uvoz ruske nafte i goriva. Mađarska vlada je rekla da ne može podržati plan EU-a za zabranu uvoza ruske sirove nafte i goriva osim ako ne izuzme zemlje koje se oslanjaju isključivo na ruske naftovode za uvoz, stavljajući plan na čekanje jer zahtijeva jednoglasnu potporu svih 27 država članica. Péter Szijjártó, ministar vanjskih poslova, rekao je da nevoljkost njegove vlade da sankcionira rusku naftu embargom “nije stvar nedostatka političke volje ili vremena već jednostavna geografska, fizička i infrastrukturna stvarnost”.

“Opskrba Mađarske energijom trenutno je sigurna, ali bi ovaj paket sankcija uništio tu sigurnost”, rekao je Szijjártó komentirajući premijera Orbana koji je istaknuo da bi sankcije zahtijevale preusmjeravanje nužnih nacionalnih resursa na suvišna ulaganja u fosilne energente, dok im je relevantno financiranje iz EU dostupno samo na papiru. Zsolt Hernádi, izvršni direktor MOL-a, rekao je za FT da Mađarska nema dovoljni fizički pristup drugim izvorima niti tehnologiji za rafiniranje nafte s drugih mjesta. “Postoji jedna alternativna ruta: naftovod Janaf koji bi teoretski mogao pokriti 80% potreba regije”, rekao je Hernádi te istodobno upozorio da bi sirova nafta iz drugih izvora tražila i tehničke prenamjene u rafinerijama koje procjenjuje na 500 milijuna dolara, a što bi bio proces koji bi potrajao godinama.

Značajni problemi

Energetski stručnjak Igor Dekanić za Poslovni dnevnik potvrđuje da svaka promjena logističko-tehničkih uvjeta dobave energije, a kakva je izvjesna u ovom slučaju, znači značajne probleme i velike troškove. “Činjenica je da su MOL-ove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj spojene na naftovode iz Rusije te da s tom zemljom imaju dugoročne ugovore o kupnji nafte. Ukoliko bi se to promijenilo, tehnički je moguće da obje zemlje kupe naftu na Bliskom istoku, no tko zna kakvi bi tu bili uvjeti, rokovi i cijene. Još veći problem je doprema te nafte do rafinerija jer bi se morali koristiti tankeri, do hrvatskom Omišlja ili neke bugarske ili rumunjske luke, a onda prijevoz te nafte naftovodom, željeznicom ili kamionima do rafinerije”, kaže Dekanić. Janaf ima projektirani kapacitet od 34 milijuna tona nafte godišnje i implementirani od 20 milijuna, a trenutno opslužuje devet rafinerija u šest zemalja šire regije.