Tko zna koliko je koštala sanacija banaka hrvatske poreske obveznike? Većina “običnih smrtnika” – uključujući tu i cijeli niz stručnjaka – može o tome samo nagađati. Neki smioni autori su doduše izašli su u javnost s podatkom da se radi o 16 milijardi kuna. Isto vrijedi i za nepoznanicu koliko je stvarno “inkasirano” njihovom prodajom. Po nekim procjenama tek nekoliko milijardi kuna. Kako izgledaju ti ugovori po kojima su banke prodane strancima i što oni sve sadrže znaju samo malobrojni. Ono što svi znaju jest samo to koliko su se tvrdnje da “nije bitno što su hrvatske banke 90 posto u stranom vlasništvu jer će raditi po našim propisima” pokazale naivnim. Tako u Hrvatskoj posluju 33 banke, velika većina njih – oko 90 posto je u stranom vlasništvu. Prema o Izvješću o napretku Evropske komisije, to je “mnogo za hrvatske gospodarske uvjete”. Međutim, kada se ima u vidu dobit sviju 33 banaka iskazana za prvo polugodište ove godine (od kojih su, istina, dvije zabilježile gubitak), počinju se nametati pitanja koliko se njihova sanacija i prodaja strancima isplatila. Prema javno dostupnim podacima objavljenim u medijima, dobit banaka u prvih 6 mjeseci ove godine bila je više od 2 milijarde kuna nakon oporezivanja i u odnosu na prošlu godinu porasla je za više od 20 posto. Također prema javno dostupnim podacima objavljenim u medijima vidljivo je da dvije vodeće banke – Privredna banka Zagreb (746,94 milijuna kuna) i Zagrebačka banka (644,84 milijuna kuna) zajedno ostvarile više od 50 posto dobiti svih banaka u Hrvatskoj. I dalje, pet prvih banaka – uz Privrednu i Zagrebačku još i Erste & Steiermaerkische, Raiffeisen Austria i Societe Generale – Splitska Banka ostvarilo je preko 80 posto dobiti svih banaka u Hrvatskoj. U Njemačkoj, našem bankarskom uzoru, J. Ackermann, čelni čovjek Deutsche Bank se prije nekoliko godina našao pod velikim političkim pritiskom jer je otvoreno tvrdio da je rad s građanstvom i malim poduzetnicima za banku kakva je Deutsche Bank slabo isplativ i da ga treba potpuno napustiti.

Kako to zapažaju strani analitičari, banke u Hrvatskoj trguju državnim papirima i kreditiraju (uglavnom) stanovništvo, a tek manjim dijelom gospodarstvo. Ne čudi stoga da je, prema izvješću Evropske komisije za 2006. godinu, “uloga tržišta kapitala i dalje marginalna”. Suma odobrenih kredita građanstvu je u rujnu dosegla oko106 milijardi kuna (od čega 42 milijarde otpadaju na stambene kredite, što je otprilike ravno tržišnoj kapitalizaciji svih obveznica), a gospodarstvu oko 86 milijardi. Jedno od objašnjenja je da, prema uvjetima kakvi postoje u bogatim i razvijenim zemljama, golema većina poduzeća jednostavno ne zadovoljava uvjete za odobrenje kredita. Kod stanovništva je stvar bitno drugačija – banke svoje kredite lako osiguravaju hipotekama na njihovu imovinu i praktički rade skoro bez rizika. U Hrvatskoj ne postoji zakon o osobnom bankrotu, pa se kroz ovrhe iz dužnikove imovine namiruju samo banke, a svi ostali vjerovnici ostaju “kratkih rukava”. Nisu, međutim, u pitanju samo krediti (pre)zaduženom stanovništvu čiji se iznos od 106 milijuna kuna polako približava trećini BDP-a. Mnogo je važnije to da se odnos suma kredita odobrenih građanstvu prema sumi kredita odobrenih gospodarstvu već godinama ne mijenja. Prava perspektiva problema se dobiva kada se počne gledati koliku dobit – u odnosu na banke – ostvaruju najpoznatijih hrvatskih kompanije. Podravka je tako – zbog gubitka Nestlea – ostvarila upola manju dobit (40,58 milijuna kuna), Ingra 47,04 milijuna kuna, IGH 36,2 milijuna kuna, Končar (za prvih 9 mjeseci) 38 milijuna itd.
(Dragan Tomaševski)