Ima li euforija ograničen rok trajanja? Tim pitanjem proteklih tjedana (ili čak mjeseci) razbijaju glavu brojni analitičari, uviđajući kako dramatičan rast temperature na domaćem tržištu kapitala nije tek sezonska pojava koju bi, poput hladnog tuša, mogla zamijeniti, uvjetno rečeno, zdrava korekcija, otapajući naizgled neizmjerne količine optimizma što cijene dionica uporno gura uzlaznom putanjom. Jer povremene akumulacije profita, u uvjetima doista dramatičnog (k tome i prilično rasprostranjenog) rasta cijena dionica, ni u kom slučaju ne opravdavaju uvriježenu definiciju korekcije. Sporadičan pritisak prodavatelja stvara tek povoljnije prilike za agresivniju akumulaciju koju dio promatrača dočekuje sa zebnjom, strahujući od iznenadnog kraha do kojeg često dolazi pregrijavanjem tržišta. Ali odakle kritična masa koja može potaknuti masovno povlačenje kapitala i raširenu korekciju? Ako je suditi prema iskustvima brokera, inozemne je investitore moguće naći samo u tragovima, što pak domaće burze praktički čini posve izoliranima od eksternih šokova i kriza, kakve na tržištima u razvoju inače nisu nikakva rijetkost. Od domaćih pak institucionalnih investitora valja izuzeti bogate mirovinske fondove koji ulažu na iznimno dugi rok i od značajnijeg pritiska članova ih dijele godine. Istodobno, i oni i njihovi suparnici bilježe kontinuirani priljev sredstava i zapravo nemaju drugog izbora doli plasirati to na tržište kapitala kako ostvarenim prinosima ne bi zaostajali za svojim rivalima. Uostalom, cijela se priča vrti oko pozitivnog momentuma koji očito opravdava napregnute valuacije, i bilo bi gotovo nerazumno ignorirati ga. Drugim riječima, ako tržištem vlada psihologija krda, onda je očita najprofitabilnija strategija aktivno se uključiti u igru. I tako, bez obzira na brojne doom-sayere, pozitivan trend zapravo nitko i ne dovodi u pitanje. No situacija bi zasigurno bila daleko zanimljivija kada bi regulatori ozakonili praksu short sellinga. Tek tada bi se jasno vidjelo u kojoj je mjeri pozitivan trend održiv i da li bi optimisti bili u stanju neutralizirati konkretne poteze svojih neistomišljenika, čija razmišljanja sada mogu mirne duše – ignorirati. Čak i s ozakonjenom procedurom shortanja dionica, hlađenje tržišta koje prizivaju konzervativniji promatrači bilo bi uistinu upitno, makar bi igra nesumnjivo postala zanimljivija, a broj gubitnika vjerojatno mnogo veći. Ovako, domaće dionice i dalje ostaju one-way bet.