Troškovi koji se ne priznaju u troškove zaliha, a priznaju se kao rashod razdoblja u kojem su nastali su prema standardu neuobičajeni troškovi otpadnog materijala, rada ili drugih proizvodnih troškova; troškovi skladištenja, osim ako nisu nužno sastavni dio proizvodnog procesa prije iduće proizvodne faze; administrativni opći troškovi koji ne doprinose dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje i troškovi prodaje. Troškovi posudbe u pravilu trebaju teretiti rashode razdoblja u kojem su nastali, no ako ih se može izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji kvalificirane imovine uključuju se u nabavu ove imovine. Takvi troškovi posudbe se kapitaliziraju kao dio troška nabave te imovine, kada je vjerojatno da će poduzetniku pritjecati od njih buduće ekonomske koristi i kada se ti troškovi mogu pouzdano izmjeriti.

Tečajne razlike
Prema HSFI 10 ovi troškovi obuhvaćaju kamate na kratkoročne i dugoročne posudbe, te na prekoračenje na bankovnom računu; amortizaciju diskonta ili premije vezane uz posudbu; amortizaciju pomoćnih troškova koji nastaju u svezi s aranžmanima posudbe; financijske troškove financijskog najma priznate u skladu s HSFI 13 “Obveze”; te tečajne razlike nastale posudbom u stranoj valuti u iznosu po kojem se smatraju usklađivanjem troškova. Trošak zaliha pružatelja usluga mjeri se po troškovima njihove proizvodnje, a sadrži troškove izravno uloženog rada i troškove drugih osoba izravno uključenih u pružanje usluga, te opće troškove koji se mogu pripisati pružanju usluga. Trošak zaliha pružatelja usluga ne uključuje profitnu maržu ili opće troškove koji se mogu pripisati pružanju usluga, a koji su često uključeni u cijene koje pružatelji usluga zaračunavaju.Osim po trošku nabave, zalihe se prema HSFI 10 mogu mjeriti po metodi standardnog troška ili po metodi trgovine na malo pod uvjetom da se ovim metodama dobivaju rezultati približni primjeni tehnike po trošku nabave.

Učinkovitost i iskorištenost
Metoda standardnog troška uzima u obzir uobičajene količine materijala i rezervnih dijelova, rada, uobičajenu učinkovitost i iskorištenost kapaciteta. Ona se redovito preispituje i po potrebi mijenja u odnosu na postojeće uvjete. Metoda trgovine na malo koristi se za mjerenje zaliha velikog broja artikala koji se brzo mijenjaju i koji imaju slične marže zbog čega nije praktično koristiti druge metode za utvrđivanje troškova. Troškovi ovih zaliha određuje se tako, da se prodajna vrijednost zaliha umanjuje za odgovarajući postotak bruto marže. Postotak koji se koristi uzima u obzir zalihe čija je cijena snižena ispod njihove izvorne prodajne cijene. Često se koristi prosječni postotak za svaki odjel prodaje na malo.Nakon početnog priznavanja, prema HSFI 10 utrošak zaliha kasnije možemo obračunavati prema metodi specifične identifikacije (specifični projekti), metodi prvi ulaz – prvi izlaz (FIFO metoda) i metodi ponderiranog prosječnog troška nabave. FIFO metoda pretpostavlja da materijal koji je prvi kupljen prvi i utrošimo. Iz tog razloga na zalihama se nalaze materijali koji su kupljeni na kraju obračunskog razdoblja. Primjenom te metode zalihe su iskazane prema realnoj vrijednosti. Upotrebom metode prosječnog ponderiranog troška vrijednosti svodimo na srednju vrijednost i moguće je u određenom trenutku one na iskazuju realnu vrijednost zaliha, no ova metoda može biti korisna u slučaju čestih promjena cijena i nestabilnih tržišnih uvjeta. Pri obračunu troškova zaliha, standard propisuje da poduzetnik treba koristi istu metodu za sve zalihe iste vrste i namjene.

Vrijednosti

Otpisi i usklađivanje
Utvrđivanje kurentnosti zaliha je potrebno jer se može dogoditi da se troškovi zaliha neće moći nadoknaditi u cijelosti, npr. ako su zalihe materijala oštećene, zastarjele ili je vrijednost zaliha materijala veća u odnosu na vrijednost proizvoda u koji će biti ugrađen taj materijal. U takvim slučajevima standard dopušta da vrijednost zaliha smanjimo ispod troška nabave, a najniže do svote utržive vrijednosti, odnosno zalihe je potrebno vrijednosno uskladiti na svaki dan bilance, kako bi imovina društva bila iskazana sukladno vrijednosti koju je moguće realizirati. Otpisivanje vrijednosti zaliha do njihove neto utržive vrijednosti provodi se uobičajeno predmet po predmet ili u nekim okolnostima grupiranjem sličnih predmeta zaliha.