Hrvatski investicijski račun od 2027. mogao bi privući između 170 tisuća i 275 tisuća građana te u prvih nekoliko godina prikupiti od 400 do 810 milijuna eura, procjenjuje Ministarstvo financija. Cilj su ponajprije građani koji dosad nisu ulagali ili su to činili vrlo oprezno, a štednju drže u bankovnim depozitima s niskim prinosom. Hoće li se te ambiciozne procjene ostvariti, pokazat će tek stvarna aktivnost na računima, a ne samo njihov broj.

Na to već upozorava iskustvo Slovenije, u kojoj je snažan početni interes brzo usporio, a slovenske i talijanske odredbe o ulaganju u domaće izdavatelje dospjele pod povećalo Europske komisije.

Slovenski interes usporio

Procjene se temelje na približno 1,72 milijuna radno aktivnih građana. Ministarstvo očekuje da bi HIR otvorilo između deset i 16 posto radno aktivnih građana. Procjena imovine temelji se na pretpostavci da bi građani na račun usmjerili između 15 i 20 posto svojih sredstava. Procjene nisu razdvojene na prvu godinu i petogodišnje razdoblje jer za novi instrument nema povijesnih podataka.

Ministarstvo najavljuje da će procjene revidirati na temelju stvarnih podataka. Za ocjenu privlači li HIR nove ulagatelje, u Ministarstvu će uz broj računa i vrijednost ulaganja pratiti “udio korisnika koji prije nisu imali financijske instrumente, odnos novih novčanih uplata i prenesenih instrumenata te dobnu i imovinsku strukturu korisnika”.

Na HIR će se moći prenijeti postojeći financijski instrumenti, čime bi vrijednost imovine na računima mogla porasti bez priljeva novog kapitala na tržište. Ministarstvo takve portfelje nije uključilo u procjenu jer nema pouzdanih podataka o njihovoj vrijednosti.

Najbliži pokazatelj mogućeg interesa za hrvatski model pruža Slovenija, u kojoj se individualni investicijski račun primjenjuje od 5. ožujka. U prvom tjednu otvoren je 2201 račun, do kraja ožujka 6105, a krajem svibnja bilo ih je 10 tisuća. Nakon početnog vala interes je oslabio. Šest mjeseci kasnije kod sedam pružatelja računa bilo je otvoreno oko 15.700 računa. Prema podacima koje je Ilirika iznijela za Delo, kod nje je otvorena gotovo petina svih računa, a u toj brokerskoj kući ocijenili su da je ukupni odaziv slabiji od očekivanoga.

Slovensko iskustvo otkriva i razliku između otvaranja računa i stvarnog ulaganja. U NLB-u početkom travnja na približno 40 posto investicijskih računa nije bila provedena nijedna transakcija. Ilirika je, također, upozorila da neki korisnici novčanu uplatu pogrešno smatraju ulaganjem. Porezna pogodnost očito nije dovoljna ako su postupak kupnje, izbor proizvoda i troškovi građanima nerazumljivi. Slovenski račun pritom je porezno manje izdašan od hrvatskog prijedloga. U prvoj godini dopušta uplatu do 20 tisuća eura, a poslije pet tisuća eura godišnje, uz dodatnih pet tisuća ako se ulaže u slovenske vrijednosne papire. Ukupni limit iznosi 150 tisuća eura. Prinos se pri povlačenju u pravilu oporezuje stopom od 15 posto, a prvo povlačenje oslobođeno je poreza tek nakon 15 godina, pod uvjetom da ranije nije bilo isplata.

Hrvatski prijedlog, podsjetimo, dopušta cjeloživotne uplate do 200 tisuća eura, odnosno 250 tisuća ako se prvih pet godina ništa ne povlači, bez godišnjeg ograničenja. Ministarstvo objašnjava da je limit izveden iz životnog ciklusa štednje: od 1000 do 2000 eura godišnje na početku karijere do 5000 ili 8000 eura pred njezin kraj. “Kumulativni limit prilagođen je upravo onim građanima koji imaju umjereni štedni kapacitet i nikako nije usmjeren na najimućnije”, poručuju. Po razvojnom cilju hrvatskom je prijedlogu sličan talijanski PIR, uveden 2017. Njime se privatna štednja usmjerava prema talijanskim kompanijama, osobito malim i srednjim poduzećima. Najmanje 70 posto standardnog PIR-a mora biti u instrumentima talijanskih kompanija ili europskih društava sa stalnom poslovnom jedinicom u Italiji. Dio mora biti uložen izvan najvećih burzovnih indeksa, a izloženost jednom izdavatelju ograničena je na deset posto. Talijanska središnja banka upozorava da kod PIR-a “razina diversifikacije nije vrlo visoka jer se ulaže samo u Italiju”, dok je alternativni PIR zbog većeg udjela manjih poduzeća rizičniji i manje likvidan. Prema podacima talijanskog udruženja društava za upravljanje imovinom Assogestioni, fondovi usklađeni s pravilima PIR-a krajem 2025. upravljali su imovinom vrijednom oko 26 milijardi eura. Talijanska vlada ove je godine najavila i razmatranje ponovnog jačanja PIR-a kako bi se više privatne štednje usmjerilo prema gospodarstvu.

vrhunski meni

Gurmanski izlazak za dvoje više ne mora stajati bogatstvo

promo

Poduzetnicima ne treba uvijek veliki kombi. Važnije je koliko prostora stvarno mogu iskoristiti

Dva mjeseca za odgovor

Hrvatski model bio bi fleksibilniji: nakon prve godine najmanje 20 posto portfelja trebalo bi biti povezano s Hrvatskom, dok bi se ostatak mogao ulagati na znatno širem području. Opravdanost te odredbe, međutim, još će se preispitivati.

Dvojba je postala još važnija nakon što je Europska komisija 1. listopada pokrenula postupke protiv Italije i Slovenije. Komisija smatra da uvjeti kojima se porezne pogodnosti povezuju s ulaganjem u domaće izdavatelje neopravdano ograničavaju slobodno kretanje kapitala, smanjuju mogućnosti diversifikacije građana i otežavaju kompanijama iz drugih članica privlačenje ulaganja. Italija i Slovenija dobile su dva mjeseca za odgovor.

I hrvatsko Ministarstvo financija ostavlja mogućnost promjene domaće komponente prije početka primjene HIR-a. “U dijalogu s Europskom komisijom i financijskom industrijom, a s obzirom na veličinu i mogućnosti domaćeg tržišta, ocijenit će se opravdanost predloženog modela, uključujući pitanje koncentracije rizika”, kažu u Ministarstvu. Ishod postupaka protiv Slovenije i Italije zato bi mogao utjecati i na konačan izgled HIR-a prije početka njegove primjene. Ministarstvo procjenjuje da prijedlog nema utjecaja na trenutačne porezne prihode jer ciljani građani bez HIR-a velik dio prinosa ne bi ni ostvarili, a neki su dugoročni dobici već neoporezivi. Stvarni fiskalni trošak ipak će ovisiti o korisnicima računa, prijenosu postojećih portfelja i udjelu prinosa koji bi i bez HIR-a bio oslobođen poreza.

Uspjeh investicijskog računa zato se neće moći mjeriti samo stotinama tisuća otvorenih računa ni ukupnom imovinom na njima. Presudno će biti koliko je neaktivnih štediša postalo redovitim ulagateljima, koliko je novog novca ušlo na tržište te jesu li hrvatske kompanije zahvaljujući većoj bazi ulagatelja doista lakše prikupile kapital. Slovenski početak pokazuje da između otvaranja računa i stvarne promjene navika građana može ostati velik prostor.