Doista nije trebalo puno pa da i čarobna granica od 3000 kuna, o kojoj su se vjerojatno samo rijetki usudili i sanjati tijekom javne ponude dionica krajem prošle godine, postane stvarnost. No eto, niti tri mjeseca kasnije, INA (INA-R-A) je, barem za kratko, preskočila spomenutu brojku, kontinuirano svjedočeći o neutaživoj gladi institucionalnih investitora, za koje se pretpostavlja da stoje iza dramatičnog rasta cijene dionica, gurajući neizravno i ostatak tržišta uzlaznom putanjom. Ono što pritom odudara od konvencionalne logike je teza prema kojoj su najvažniji driveri snažne potražnje mahom mirovinski fondovi, koje očito nije nimalo zasmetao niti letimičan pogled u prošlogodišnje poslovne rezultate domaće naftne kompanije, a niti sad već doista prenapregnuta valuacija, barem iz perspektive osnovnih indikatora fundamentalne analize. Drugim riječima, sve je podređeno procjeni kako MOL ni u kom slučaju ne namjerava odustati od pokušaja stjecanja većinskog paketa dionica, a za što će, po svoj prilici, istresti i prilično izdašnu premiju. Uostalom, dosadašnje izjave predstavnika MOL-a evidentno su na tom tragu, pa sustavno licitiranje cijenama ne bi trebalo nimalo čuditi. Pravo je tek pitanje gdje je svojevrsni prag boli za mađarsku kompaniju? Jer cijena dionica je u odnosu na IPO uvećana gotovo 80 posto, što se još prije samo mjesec-dva činilo posve nevjerojatnim scenarijem. No ako je suditi isključivo na temelju grozničave akumulacije dionica, cijena je postala potpuno irelevantna kategorija, zbog čega je posve nezahvalno prognozirati završetak uzlaznog trenda. Ako su pak institucionalni investitori aktivni kupci, sasvim je jasno tko su prodavatelji. Naime, dotične treba tražiti prvenstveno u redovima malih dioničara, koji svakodnevno konzumiraju predizborni poklon vladajuće garniture, što jasno pokazuje i podatak kako je tijekom jučerašnje trgovine prosječna vrijednost transakcije bila niža od 60 tisuća kuna.

Dakle, manje od dvadesetak dionica po transakciji, što otprilike korespondira s količinom koju su građani mogli kupiti po povlaštenim uvjetima. A u takvom odnosu snaga, kada na strani prodaje nema značajnijih paketa, trgovinom dominiraju – kupci. Zbog čega je i postavljen novi rekord od 3050 kuna, a dionice do kraja dana ostvarile dnevni rast cijene od 3,6 posto, na zaključnih 2965 kuna, uz 11,4 milijuna kuna prometa. Uznapredovali stadij euforije domaćih investitora očituje se gotovo u svim segmentima tržišta, pa i sve učestalijim očitovanjima različitih tvrtki čiji predstavnici nemoćno sliježu ramenima, na nalazeći odgovora na dramatičan rast cijene. Kao što je to bio slučaj s dionicama Slatinske banke (SNBA-R-A), kod koje je privremeni skok sve do 417,5 kuna zapravo bio povod za objavu preliminarnih podataka o rastu prošlogodišnje dobiti od oko 13 posto). I to samo dan nakon što se snažnim skokom cijene moglo nazrijeti pripremanje terena za napad na okruglih 400 kuna. Kolektivno korigiranje naloga za prodaju već je na samom startu trgovine omogućilo prelazak preko ključne razine otpora, dok je posljednja transakcija donekle iskrivila pravu sliku jučerašnjih zbivanja, ograničivši rast zaključne cijene na svega 3,3 posto (na 403 kune). Prosječna je cijena (407 kuna) ipak bila nešto bliža gornjoj granici fluktuacijskog raspona, a prikupljeno je solidnih 2,5 milijuna kuna prometa.

Ericsson uz visok promet do rekordnih 2850 kuna

Najuvjerljiviji je na Varaždinskoj burzi, prema kriteriju obujma trgovine, bio Ericsson (ERNT-R-A), skupivši čak 6,2 milijuna kuna prometa (i najveći volumen od kraja studenoga. Sve je to i vrijednije zna li se kako je, nakon što se brojka od 2800 kuna pokazala vrlo čvrstom razinom podrške, postavljen i novi rekord od 2850 kuna.