Otvoreni investicijski fondovi najpopularnija su vrsta investicijskih fondova u svijetu, u čemu ni Hrvatska nije iznimka. Imovina kojom upravljaju kontinuirano raste, a i sve je veći broj društava za upravljanje investicijskim fondovima, kao i samih fondova. Krajem travnja 2007. investitori su povjerili 24,2 milijardi kuna hrvatskim društvima za upravljanje otvorenim investicijskim fondovima čiji se broj tada popeo na dvadeset. Za usporedbu, godinu dana ranije aktivno je bilo 15 društava, a imovina pod njihovim upravljanjem tek je premašivala 11,6 milijardi kuna. Koliki je rast imovine i popularnosti fondova u posljednje vrijeme, svjedoči činjenica da se samo u posljednja tri mjeseca ove godine imovina uložena u otvorene fondove povećala za 6,5 milijardi kuna. Najviše imovine povjereno je tzv. ‘bankarskim’ fondovima, pod kontrolom društava za upravljanje u vlasništvu velikih banaka. Podjednaki udjel imovine pod upravljanjem dalje dijele fondovi u vlasništvu manjih banka, odnosno ostala društva. Postoji nekoliko osnovnih vrsta investicijskih fondova, a razlikujemo ih prema imovini u koju fond investira. Novčani fondovi investiraju u depozite banaka i kratkoročne dužničke vrijednosne papire najkvalitetnijih izdavatelja. Rast imovine fonda je polagan, ali kontinuiran, dok oscilacija vrijednosti udjela praktički i nema. Prinos novčanih fondova u pravilu je veći od kamata štednje po viđenju, a manji od oročene štednje na duže rokove. Novčane fondove, koji su uglavnom kunski, najviše koriste tvrtke, kao način kratkoročnog plasmana viška novca.

Obveznički fondovi su također vrsta niskorizičnih fondova koji svoj naziv duguju obveznicama, dugoročnim dužničkim vrijednosnim papirima. Prinos obvezničkih fondova trebao bi odgovarati ili biti veći od prinosa koje nose državne obveznice s dužim dospijećem odnosno, prema povijesnim podacima, očekivani prinos bi se trebao kretati u rasponu od 5 do 7%.Investitori koji očekuju veće prinose i pritom prihvaćaju rizik trebaju izabrati neki od dioničkih fondova. Pritom je preporučeni rok investiranja od tri do pet godina. Konačno, uravnoteženi fondovi su po strukturi imovine i karakteristikama, kombinacija obvezničkih i dioničkih fondova te spadaju u najpopularniju vrstu fondova. Tako privučeni snažnim rastom domaći investitori sve više ulažu u takvu vrst fondova pa je tako krajem travnja imovina dioničkih fondova dosegla gotovo 10,8 milijardi kuna, odnosno dvostruko više nego u odnosu na kraj 2006. Nešto manji iznos povjeren je na upravljanje i uravnoteženim fondovima koji u odnosu na kraj godine zabilježili 50-ak posto rasta imovine. U tom razdoblju vrijednost udjela dioničkih i uravnoteženih fondova rasla je prosječno 20-ak posto, proizlazi da je uplaćeno visokih 9,7 mlrd. kuna svježeg kapitala koji treba investirati. U situaciji ograničene ponude domaćih vrijednosnica konstantan priljev kapitala tako podgrijava rast cijena dionica, a time i rast vrijednosti udjela fondova. Tako se dolazi do začaranog kruga u kojem prinosi rastu i privlače sve više ulagača koji dosad nisu osjetili (značajniju) korekciju tržišta, a fond menadžeri kupuju dionice ‘dok su još jeftine’ jer sutra će se sliti još novca. No, postavlja se pitanje što se će dogoditi s prinosima i tržištem kapitala kada fond menadžeri odluče prodavati dionice…