Razdoblje tranzicije u Crnoj Gori počelo je prije petnaest godina, međutim, tek posljednjih nekoliko godina, odnosno od početka masovne vaučerske privatizacije svi punoljetni građani dobili su ‘ulaznice’ za tržište kapitala, odnosno aktivno sudjelovanje u procesu privatizacije, a samim tim i udio na burzi. Vođeni osobnim interesima direktno odnosno preko privatizacijskih i kasnije investicijskih fondova, predmet interesa najšire crnogorske populacije postala je burza. Nakon završetka masovne vaučerske privatizacije u Crnoj Gori je postojalo pet brokerskih kuća i dvije burze. Bilo je dana kada na burzama nije bilo više od desetak sklopljenih poslova, a prometi su bili veoma mali. Tada je došlo do uvođenja eura kao službene valute što je dovelo do određenog stupnja sigurnosti u gospodarstvu, a samim tim i na tržištu kapitala.

Uvođenje eura
Tada dolazi do sve većeg uključivanja investitora kako domaćih tako i onih iz inozemstva (ponajviše iz Slovenije). Cijene su počele polako rasti i sve je više sklopljenih poslova. Dolazi do otvaranja još nekoliko brokerskih kuća i već nakon samo nekoliko godina dolazi do burzovnog booma koji je čak prešao granice Crne Gore.Danas u Crnoj Gori postoji 15 brokerskih kuća od kojih neke od njih i s inozemnim kapitalom, dvije burze (Montenegroberza i Nex) i dalje su aktivne, tu je 6 privatizacijsko-investicijskih fondova, Centralna depozitarna agencija, Komisija za vrijednosne papire i sve veći broj institucionalnih i privatnih investitora kako iz zemlje, tako i iz inozemstva.Međutim, pravi boom nastaje krajem svibnja nakon obnavljanja neovisnosti i konačnog i političkog (prije toga je već nekoliko godina Crna Gora bila ekonomski neovisna) zaokruživanja jedne male, ali veoma atraktivne cjeline. Cijene određenih dionica nakon referenduma porasle su i nekoliko puta. Za samo nekoliko dana dana oboreni su svi rekordi na crnogorskom tržištu kapitala (po rastu burzovnih indeksa, po prometu, po broju sklopljenih poslova itd.). Sada smo možda u završnoj fazi neprekidnog rasta cijena dionica, a to je vrijeme kada na burzama ulažu svi: studenti, advokati, domaćice, umirovljenici. To je, naravno, dovelo do velike prezasićenosti na strani kupnje i do golemog rasta cijena dionica čak i nekih potpuno nepoznatih i nekvalitetnih dionica i polako, ali sigurno ulazimo u fazu stagnacije odnosno pada cijena dionica. Ako je to tako, postavlja se logično pitanje zbog čega onda treba da ste zainteresirani za burze u Crnoj Gori. Postoji dosta jednostavan odgovor, a to je da je završeno tek prvo poluvrijeme razvoja tržišta. Nakon pada koji vjerojatno slijedi i razdoblje stagnacije doći će do konsolidiranja snaga i priprema za buduće vrijeme.Građani Republike Hrvatske, kao i svi ostali koji nisu domicilno stanovništvo u Crnoj Gori, mogu ulagati pod potpuno istim uvjetima kao i građani Crne Gore. Oni to sada i čine u sve većoj mjeri, i to posredstvom skrbničkih računa otvorenih u pojedinim bankama u Hrvatskoj koje imaju sklopljene ugovore s brokerskim kućama u Crnoj Gori.

Hrvati sustižu Slovence
Koliki je interes, najbolje govori podatak da su Hrvati sa Slovencima najveći investitori na tržištu kapitala u Crnoj Gori i da su se gotovo izjednačili u tom udjelu iako je ne tako davno prednost Slovenaca bila višestruka. Danas možete otići u banku i vrlo jednostavnim postupkom dati nalog za kupnju dionica Telekoma, Jugopetrola, pivovare Trebjesa, Kombinata aluminija, Budvanske rivijere i svih drugih dionica za koje smatrate da su podcijenjene i koje imaju šansu za dalji rast. Tržište kapitala u demokratskim državama najbolji je barometar raspoloženja naroda. Udjelom na njemu trgovinom i prodajom dionica najefikasnije se disperziraju rizici u skladu s materijalnim, stručnim i individualnim preferencijama i potencijalima. Svi uspjesi su više nego vidljivi i evidentni, a gubici se teško skrivaju. Crna Gora kao mali, ali perspektivni sustav ide u dobrom smjeru, tako da uskoro treba očekivati ponovno zahuktavanje burzi.

Željko Drinčić, izvršni direktor Onyx brokera, Budva

Strani investitori podigli tržište
Ono što se dogodilo na tržištu kapitala u Crnoj Gori u posljednjih dvije godine poznato je svim ljudima koji se bave ovim poslom na cijelom prostoru jugoistočne Europe pa i šire. Pitanje je, međutim, na koji način objasniti toliki rast cijena dionica i interes investitora. Postoji više logičnih objašnjenja od kojih mnogi smatraju samo jedan uzrok kao najvažniji. Pojedini smatraju da je to zbog plitkog tržišta, drugi, dapače, da je to zbog naglog rasta gospodarstva i nedavno ostvarene samostalnosti. Također postoje mišljenja da je to zbog vrlo velikog broja investitora sa strane, a u posljednje vrijeme i da je osnovni uzročnik rasta sve veći broj sitnih ili krupnih domaćih ulagača. Istina je, naravno, negdje u sredini. Stav je ovog autora kako je svaki od ovih uzročnika prisutan samo što su pojedini djelovali u nekim periodima više od drugih. Na samom početku za rast cijena i uopće zaživljavanje tržišta najviše su zaslužni investitori iz inozemstva koji su poučeni iskustvom iz procesa privatizacije iz svojih zemalja bili spremni preuzeti tada veliki rizik za ulaganje. Nakon toga pojavljuje se mana ili prednost, ovisno s koje strane se gleda, zvana plitko tržište (posebno za određene dionice) što dovodi do dodatnog rasta cijena.