Europska komisija objavila je smjernice o tome kako bi se trebalo postupati s nenaplativom i lošom aktivom banaka u Europskoj uniji. Smjernice se odnose na države koje bi vlastitim bankama trebale pomoći otkupom njihove “loše” aktive, odnosno kredita i ulaganja koje te banke ne mogu više naplatiti. Najpoznatija takva ulaganja su američke obveznice izdane na temelju drugorazrednih hipotekarnih kredita od kojih je i prije nešto više od godinu i pol dana i krenula kriza.

Zajednički pristup
Komisija smatra da je za postupanje s lošom aktivom potreban “zajednički europski pristup” kako bi se osiguralo da “svi predvidljivi gubici budu poznati te da se s njima pravilno postupa te da banke mogu koristiti svoj kapital kako bi nastavile sa svojim normalnim poslovanjem kreditiranja ekonomije umjesto da strahuju da će trebati dodatni kapital za ublažavanje mogućih gubitaka.” Od prošlog listopada poduzeli smo niz mjera koje su stabilizirale financijska tržišta, no posao će biti gotov samo ako će kompanije i građani i dalje imati pristup kreditima, kazao je povjerenik Europske komisije za ekonomska i monetarna pitanja Joaquín Almunia. Komisija je u izradi smjernica u obzir uzela preporuke Europske središnje banke kao i primjedbe i prijedloge država članica, stoji u priopćenju koje prati objavu smjernica. EK se tim pitanjem pozabavio kao dijelom mjera koje bi trebale pomoći u očuvanju stabilnosti financijskog sustava.

Brojne preporuke
Mjere i preporuke o kojima bi države članice trebale voditi računa u slučaju ako se odluče na otkup loše imovine banaka su brojne. No među njim se nalazi i preporuka kako bi trebalo posebno voditi računa o tome da banke daju potpunu informaciju i osiguraju punu transparentnost prije nego što država intervenira. Vrednovanje aktive trebalo bi se napraviti na temelju “realne vrijednosti, a ne tržišne” navodi se u preporukama koje sadrže i odredbu da bi podjednak teret spašavanja banaka od nenaplativih potraživanja trebali podnijeti “dioničari, banke te država”. Banke bi usto morale osigurati i “adekvatni” povrat uloženog državnog novca u iznosu “barem jednakom” onome što je država uložila u tu imovinu.

Potrebna transparentnost
Neelie Kroes, povjerenica Europske komisije za zaštitu tržišnog natjecanja, izjavila je kako “sada trebamo transparentnost, istinitost te pravilno vrednovanje loše aktive kako bi se bilance banaka mogle očistiti te kako bi se mogli pozabaviti ključnim problemom manjka povjerenja”. Kroes je posebno naglasila kako je potrebno da “i banke jednako snose troškove”. Banke će možda morati i provesti restrukturiranje kako bi primile državnu pomoć, napomenula je Kroes. Povjerenik EK za unutarnje tržište i za usluge Charlie McCreevy kako će smjernice koje je objavila komisija pomoći državama članicama da riješe problem nenaplative aktive u bilancama banaka. “Ako se ne pozabavimo tim problemom, tada riskiramo produljavanje krize s umrtvljenim bankama koje ne mogu ispunjavati korisnu ulogu u našim ekonomijama”, objasnio je McCreevy. Države članice trebale bi samostalno odlučiti na koji će se način pozabaviti lošom imovinom banaka, odnosno hoće li je preuzeti ili će izdati osiguranje ili će primijeniti neki drugi hibridni model. No te mjere ocjenjivat će se na način na koji se ocjenjuju državne subvencije, navodi Komisija i dodaje kako ne namjerava odustati od osiguravanja pravedne tržišne utakmice.

izdvojeno

Odobrene mjere
Europska komisija je od početka krize u listopadu prošle godine do sredine veljače odobrila ukupno 42 pojedinačna programa pomoći koje su države članice Europske unije uvele kako bi pomogle svojim financijskim sustavima i gospodarstvima. Najveći broj programa donijele su Njemačka, Danska, Belgija i Nizozemska. Države članice najčešće su tražile odobrenje za povišenje garantiranog iznosa za depozite u bankama kao i odobrenje za plasiranje kapitala u pojedine financijske institucije koje su se našle u problemima. Komisija procjenjuje još 11 predloženih mjera te čeka podatke od država.