DUBROVNIK – Od šest milijuna kuna poreza na neiskorištene poduzetničke nekretnine gradska je uprava predvođena gradonačelnicom Dubravkom Šuicom uspjela naplatiti jedva četrnaest tisuća kuna. Ovim porezom gradski su se čelnici nadali potaknuti vlasnike na obnavljanje još neobnovljenih hotelskih kapaciteta od ratnih razaranja. Stoga su ga po cijeni od 15 kuna za metar četvorni uveli još 2002. godine, a počeli zaračunavati godinu kasnije. Vodeće neplatiše su prijašnji i sadašnji vlasnici hotela Libertas, Vrtova sunca u Orašcu, hotela Plakir i Belvedere. Tvrtka MG Adriatic za hotel Libertas u 2003. godini duguje 675 tisuća kuna, a nakon što je u Sofiji ubijen Ilie Pavlov, bugarski poduzetnik povezivan s tamošnjim podzemljem, hotel je prodan turskoj tvrtki RIXOS. Turski su vlasnici kroz iduće dvije godine dug povećali za još 1,13 milijuna kuna. U Libertasu su ustvrdili kako se na njih porez ne odnosi “jer su počeli s prvom fazom rekonstrukcije hotela” i dodali kako su radovi stali zbog zabrane koju je gradska uprava odredila tijekom ljeta. Inače, hotel je u toj “prvoj fazi” srušen gotovo do temelja, ali radovi na izgradnji su stali zbog revidiranja njihove građevinske dokumentacije.

Sam sebi utjeruje dug
Vrtovi sunca duguju Gradu nešto više od dva milijuna kuna. Najprije je tvrtka Dubrovačko primorje u kojoj je direktor Pero Vićan, a predsjednik Nadzornog odbora Stipe Gabrić Jambo, za 2003. i 2004. napravila dug od 1,45 milijuna kuna, a u ovoj godini (u travnju su Vrtovi prodani Josipu Kordiću, odnosno Hidrocommerceu) i dodatnih 630 tisuća kuna. Inače, Vićan je u međuvremenu postao dogradonačelnik Dubrovnika pa je došao u situaciju da sam od sebe utjeruje dug. Hoteli Babin kuk za hotel Plakir duguju Gradu 1,55 milijuna kuna. U medijima su kazali kako djelatnici gradske uprave nisu dovoljno informirani te da su im poslali račun “iako su u hotelu do konca svibnja bile izbjeglice”. U Babinom kuku kažu da kreću u obnovu hotela, a da su dosadašnji dug “riješili na obostrano zadovoljstvo”. Hotel Belvedere, najveće ruglo od svih neobnovljenih hotela, na elitnoj lokaciji trune od ratnih dana. Na ime poreza za neiskorištene nekretnine Belvedere duguje 710 tisuća kuna. Od ostalih dužnika ističu se hotel Neptun koji za vilu Elita duguje 40 tisuća kuna, hotel Palma (ex. Jadran) 252 tisuće kuna, Dalmacijabilje za poslovnu zgardu u Gružu (već prodanu tvrtki Tommy) 57 tisuća kuna te Atlas za žičaru uz samu povijesnu jezgru sedam tisuća kuna. Zanimljivo je da se većina navedenih vlasnika nekretnina, osobito najveći dužnici, žalila na rješenja o porezu koja su dobili od gradske uprave. Stoga će o njihovim žalbama raspravljati županijska tijela.

Žalbe
Pročelnik županijskoga Upravnog odjela za gospodarstvo Mato Begović medijima je kazao kako je kod njega na rješavanju osam takvih predmeta i dodao kako godišnje zaprimi do 80 žalbi. Naime, njegov ured rješava žalbe na rješenja svih jedinica lokalne samouprave u županiji. Jedino drugostupanjsko rješenje doneseno je u slučaju hotela Belvedere, i to na način da je uvažena žalba.
No gradski čelnici nisu bili zadovoljni odlukom da se Belvedere, višegodišnja ruševina na samom istočnom rubu užega gradskog područja, oslobodi plaćanja duga pa su se žalili Upravnom sudu. Postupak je još u tijeku.
Begović je ustvrdio kako će upravo odluka Upravnog suda olakšati rješavanje ostalih predmeta. Naime, drži kako priču o (ne)naplati ovog poreza komplicira “nedorečenost zakona i odluka o gradskim porezima i prirezu poreza na dohodak grada Dubrovnika”.