Baš poput svake druge renomirane institucije, i američka je administracija (Energy Information Administration) krajem prošle godine objavila prognoze kretanja cijena sirove nafte.

U nekakvoj proizvoljnoj gradaciji, prognoze bi se samo mjesec dana kasnije mogle okarakterizirati prilično naivnima; u veljači su zvučalo glupavo, a već u ožujku – zastrašujuće promašeno.

A onda opet, 12 mjeseci kasnije te iste brojke (prosječna cijena od 67 dolara po barelu) polako dobivaju na težini, zorno ilustrirajući koliko je teško predvidjeti razvoj događa na tržištima roba, čak i u relativno kratkom vremenskom roku.

Zašto je gorivo i dalje skupo?
Tu činjenicu nikako ne bi valjalo izgubiti iz vida, jer odnos snaga se u hipu može promijeniti; EIA je svoje ranije procjene temeljila na očekivanjima o simultanom padu potražnje i rastu ponude, bilo od strane neovisnih proizvođača kao što su SAD, Kanada ili Meksiko, ili u režiji OPEC bloka.

Umjesto toga, svjedočili smo inicijalnom rastu potražnje, a potom i paničnim reakcijama aktera na tržištu, prestravljenih mogućnošću da milijuni barela ruske nafte, iz ovog ili onog razloga, ne uspiju pronaći put do žednih kupaca. Potonji se scenarij lako može aktualizirati, ali sadašnja zbivanja svejedno zaslužuju nešto detaljniji osvrt, i to iz nekoliko razloga.

Za početak, potrošače širom svijeta zasigurno će oduševiti podatak kako je cijena sirove nafte, ili barem WTI blenda (West Texas Intermediate), u odnosu na početak godine ovoga tjedna skliznula na – negativan teritorij.

Cijena se spustila ispod 75 dolara po barelu, anuliravši u potpunosti dramatičan rast iz prve polovice ove godine uvjetovan invazijom na Ukrajinu (i brojnim geopolitičkim implikacijama ruske agresije).

Pad će najviše razveseliti američke potrošače, jer se ostatak svijeta, uključujući i Hrvatsku, paralelno morao nositi i sa negativnim posljedicama aprecijacije tečaja dolara; iz tog je razloga razlika u odnosu na početak godine, preračunato u kune, još uvijek pozitivna i trenutno iznosi 6,5 posto (reflektirajući rast vrijednosti američke valute).

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Ovo zadnje, u kombinaciji s uobičajenim vremenskim odmakom kojim se globalna zbivanja prenose na lokalne benzinske crpke, u velikoj mjeri objašnjava zbog čega su maloprodajne cijene naftnih derivata još uvijek značajno više u odnosu na početak siječnja.

Potom valja istaknuti i suzdržanost proizvođača sirove nafte pod okriljem OPEC-a koji su, u suradnji s Rusijom, dosad podgrijavali visoke tenzije na tržištu, uspijevajući donekle amortizirati pad cijena uvjetovan slabijom ekonomskom aktivnošću na globalnoj razini (ponajprije u Kini).  Upravo je odustajanje od daljnjeg smanjenja proizvodnje najviše kumovalo najnovijem padu cijena.

Ovogodišnji fenomen
Što nas onda dovodi i do bitno izmijenjenog izgleda krivulje terminskih ugovora. Terminski ugovori (futures) su instrumenti kojima se dogovara kupoprodaja robe na određeni vremenski rok. Za razliku od spot tržišta, gdje se sirova nafta kupuje i otprema odmah, putem terminskih ugovora moguće je kupiti naftu (po fiksnoj cijeni) koja će biti isporučena tek u budućnosti.

Tako je na Chicago Mercantile Exchange moguće kupiti WTI sirovu naftu s datumom isporuke u bilo kojem mjesecu tijekom idućih desetak godina; primjerice, cijena s isporukom u lipnju iduće godine trenutno iznosi 75 dolara, a ona za lipanj 2024. godine 72 dolara po barelu.

U nekim drugim, normalnim okolnostima, nafta koja se tek treba isporučiti obično je skuplja, jer uključuje i neizvjesne perspektive u budućnosti. Stručni termin je contango, a poprimio je ekstremne razmjere u travnju 2020. godine, u jeku pandemije koronavirusa i masovnog lockdowna; uz drastičan pad potrošnje i prepunjena skladišta, nafta ama baš nikome nije trebala, zbog čega su terminski ugovori s bližim datumima dospijeća bili bitno jeftiniji.

Međutim, već dulje vrijeme svjedočimo suprotnom fenomenu (backwardation): zbog velike potražnje, najskuplja je nafta koja se može isporučiti – odmah.

Kulminacija tog trenda dogodila se početkom ožujka, kada je barel WTI sirove nafte s isporukom već u idućem mjesecu dogurao sve do 130 dolara po barelu; cijena nafte s datumom isporuke godinu dana kasnije (rimske brojke na grafikonu označavaju mjesece isporuke u budućnosti) bila je čak četvrtinu niža.

Situacija se sada polako normalizira, a aktualna krivulja terminskih ugovora prilično je ispeglana (izgled krivulje na grafikonu puno je bitniji od konkretnih cijena), što u prijevodu znači da potražnja za naftom – jenjava.

A s njom, naravno, i cijene padaju. Makar je nemoguće predvidjeti koliko će dugo contango trajati, već i bitno drukčiji oblik krivulje daje ponešto razlog za optimizam, bilo da je riječ o cijena naftnih derivata, ili pak o prijeteće visokoj stopi inflacije.