EN DE

Dovršetak privatizacije u Mađarskoj tek iduće godine

Autor: Teuta Franjković
23. kolovoz 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Najveća prepreka uvođenju eura u Mađarskoj mogla bi biti visoka razina deficita unutar javnog sektora

Najveća prepreka uvođenju eura u Mađarskoj mogla bi biti visoka razina deficita unutar javnog sektora. Prema proračunima Ministarstva financija, bruto državni dug ove godine iznosit će 67 posto ukupnog BDP-a, a do 2008. godine mogao bi dosegnuti 72,2 posto što je najviša razina u posljednjih desetak godina. Međutim, da budućnost ne mora biti tako crna, dokazuje činjenica da je od privatizacije moguće skupiti prihode koji će taj dug znatno umanjiti.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Usporen rast
Rast kompanija pod državnim vlasništvom znatno se usporio uzastopno s porastom rasta državnog duga, no prihodi od privatizacijske reforme mogli bi doseći vrijednost od oko 780 milijuna eura. Začuđuje stoga stajalište mađarske vlade o tome da se prihod od privatizacijske reforme ne očekuje još nekoliko godina. Postavlja se stoga pitanje odnosi li se takav stav na karakterističan dug unutar regije koji čak ni prihodom od reforme ne može biti pokriven ili se pak daje naznačiti da prihoda od reforme neće ni biti, odnosno da će biti utrošen na neke druge segmente.Stručnjaci su stoga neodlučni hoće li privatizacija završiti ove godine kao što je to prvotno bilo planirano. Ovo je zaista zanimljiv scenarij pogotovo ako je poznato da je privatizacija barem pet kompanija u državnom vlasništvu već započela. Riječ je o MÁV Cargo, Malév, Bábolna, Szerencsejáték, i FHB Bank od kojih je samo prodaja Maléva, Bábolne i FHB Banks zakazana za ovu godinu. Od preostale dvije kompanije privatizacija špediterske podružnice MÁV Cargo mogla bi namaknuti solidne prihode. Vlada od prodaje te kompanije privatnim ulagačima očekuje oko 300 milijuna eura, no sama će prodaja uvelike ovisiti o novoj infrastrukturi i koncesiji za Mađarske željeznice koja bi mogla biti dovršena najranije 2007. godine. Tako se i prihod od prodaje MÁV Cargo očekuje krajem iduće ili čak početkom 2008. godine.Očekuje se da će u rujnu ÁPV Rt pozvati na sudjelovanje na natječaju za Malév Zrt. Prodaja toga državnog prijevoznika već se povlači godinama što je uzrokovano relativno lošim performansama te tvrtke. Prošle godine rezultati su se nešto poboljšali pa je moguće da će se šanse za privatizaciju povećati. Međutim, prema sadašnjem stanju ulagača, stručnjaci ne vjeruju da će za tom kompanijom vladati neka veća pomama, sve dok država ne prikupi novac kojim se ta tvrtka ne bi dalje zaduživala.ÁPV Rt prodaje čak tri kompanije. Riječ je o Tisza Cipõ, Hollóházi Porcelángyár and Nádgazdaság Rt. Osim navedenih, vrše se i posljednje operacije na Fertõ jezeru na kojemu također postoje još dvije kompanije. Sveukupno je, dakle, uz MÁV Cargo i Szerencsejáték Zrt šest kompanija za buduću privatizaciju. Posljednju veliku trasakciju ÁPV je obavio prošli prosinac kada je prodao 75-postoti udio u Budapest Airport Rt. Samo je ta transakcija pridonijela oko 120 milijuna eura centralnom budžetu, pa se stoga s razlogom očekuje uspjeh prodaje ostalih spomenutih kompanija.

Najveća prepreka uvođenju eura u Mađarskoj mogla bi biti visoka razina deficita unutar javnog sektora. Prema proračunima Ministarstva financija, bruto državni dug ove godine iznosit će 67 posto ukupnog BDP-a, a do 2008. godine mogao bi dosegnuti 72,2 posto što je najviša razina u posljednjih desetak godina. Međutim, da budućnost ne mora biti tako crna, dokazuje činjenica da je od privatizacije moguće skupiti prihode koji će taj dug znatno umanjiti.

Usporen rast
Rast kompanija pod državnim vlasništvom znatno se usporio uzastopno s porastom rasta državnog duga, no prihodi od privatizacijske reforme mogli bi doseći vrijednost od oko 780 milijuna eura. Začuđuje stoga stajalište mađarske vlade o tome da se prihod od privatizacijske reforme ne očekuje još nekoliko godina. Postavlja se stoga pitanje odnosi li se takav stav na karakterističan dug unutar regije koji čak ni prihodom od reforme ne može biti pokriven ili se pak daje naznačiti da prihoda od reforme neće ni biti, odnosno da će biti utrošen na neke druge segmente.Stručnjaci su stoga neodlučni hoće li privatizacija završiti ove godine kao što je to prvotno bilo planirano. Ovo je zaista zanimljiv scenarij pogotovo ako je poznato da je privatizacija barem pet kompanija u državnom vlasništvu već započela. Riječ je o MÁV Cargo, Malév, Bábolna, Szerencsejáték, i FHB Bank od kojih je samo prodaja Maléva, Bábolne i FHB Banks zakazana za ovu godinu. Od preostale dvije kompanije privatizacija špediterske podružnice MÁV Cargo mogla bi namaknuti solidne prihode. Vlada od prodaje te kompanije privatnim ulagačima očekuje oko 300 milijuna eura, no sama će prodaja uvelike ovisiti o novoj infrastrukturi i koncesiji za Mađarske željeznice koja bi mogla biti dovršena najranije 2007. godine. Tako se i prihod od prodaje MÁV Cargo očekuje krajem iduće ili čak početkom 2008. godine.Očekuje se da će u rujnu ÁPV Rt pozvati na sudjelovanje na natječaju za Malév Zrt. Prodaja toga državnog prijevoznika već se povlači godinama što je uzrokovano relativno lošim performansama te tvrtke. Prošle godine rezultati su se nešto poboljšali pa je moguće da će se šanse za privatizaciju povećati. Međutim, prema sadašnjem stanju ulagača, stručnjaci ne vjeruju da će za tom kompanijom vladati neka veća pomama, sve dok država ne prikupi novac kojim se ta tvrtka ne bi dalje zaduživala.ÁPV Rt prodaje čak tri kompanije. Riječ je o Tisza Cipõ, Hollóházi Porcelángyár and Nádgazdaság Rt. Osim navedenih, vrše se i posljednje operacije na Fertõ jezeru na kojemu također postoje još dvije kompanije. Sveukupno je, dakle, uz MÁV Cargo i Szerencsejáték Zrt šest kompanija za buduću privatizaciju. Posljednju veliku trasakciju ÁPV je obavio prošli prosinac kada je prodao 75-postoti udio u Budapest Airport Rt. Samo je ta transakcija pridonijela oko 120 milijuna eura centralnom budžetu, pa se stoga s razlogom očekuje uspjeh prodaje ostalih spomenutih kompanija.

Nepredvidljiv razvoj
Takav razvoj događaja nije se mogao predvidjeti prije nekoliko godina kada se smatralo da je privatizacija u Mađarskoj dala dobre rezultate iako je postojao mali broj poduzeća u kojima su u manjini vlasnici stranci, a stopa gospodarske aktivnosti cijelo je vrijeme bila ispod one u EU. To zaostajanje trebale su nadoknaditi globalne tvrtke osnivanjem regionalnih centara u Mađarskoj. Ulaskom Mađarske u EU, odnosno njezinu carinsku uniju u kojoj se brišu unutarnje granice između članica EU uz poštivanje regulative EU, a jača vanjska carinska kontrola, trebalo je dovesti do revizije i redefiniranja sadašnjih mađarskih ugovora o slobodnoj trgovini. Tako je i datum za uvođenje eura ostao otvoren, a premijer vlade Ferenc Gyurcsany izjavio je da će Mađarska zasigurno ispuniti maastrichtske kriterije za priključenje eurozoni, no možda tek 2010. godine. Gyurcsany je također izjavio kako želi ići polako kako ne bi svojoj državi priuštio još jednu “šok terapiju”, a iskazao je i svoja nadanja o Unijinom prihvaćanju revidiranog plana. Novi program konvergencije valute trebao bi iznijeti pojedinosti vezane za načine na koji mađarska koalicijska vlada namjerava ispuniti maastrichtske kriterije o visini proračunskog duga, inflacije i zaduženosti. Međutim, ako je vjerovati najnovijim pokazateljima, ali i predviđanjima analitričara, čini se kako će Mađarska još malo pričekati s objavom rezultata na očekivanoj “europskoj” razini.

Mađari ipak jaki ulagači u regiji
Poljske, češke i mađarske kompanije diljem Balkana kupuju banke, ulažu u energetski sektor, telekomunikacije te otvaraju nove kompanije, ponekad u partnerstvu. Mađarska naftna kompanija Mol uložila je znatna sredstva u Rumunjsku. Banka OTP kupila je kontrolni paket dionica u nekoliko banaka diljem regije. Mađarske telekomunikacije uložile su u telekomunikacijski sektor u Bugarskoj. Ako pogledate mađarske investicije, proizlazi da Mađarska posjeduje više od jedne trećine svih dionica u stranom vlasništvu u Makedoniji, gotovo 20 posto u Slovačkoj, oko 10 posto u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Srbiji i Crnoj Gori.

Autor: Teuta Franjković
23. kolovoz 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close