Financijska kriza, a potom i strmoglavi pad nafte s ljetošnih vrhunaca snažno su pogodili i dionice naftnih kompanija. Od trendova u svijetu nisu se razlikovale ni kompanije na jugu i istoku Europe. Njihove dionice izgubile su u godini dana 60-ak posto burzovne vrijednosti. Jedina iznimka je rumunjski Rompetrol, čija je dionica od početka godine do prvih dana prosinca uz dosta oscilacija ipak blago porasla sa 0,17 na 0,23 eura.

Borba za Inu
Među najvećim gubitnicima su dvije kompanije koje posluju u Hrvatskoj i koje su u ovoj godini ojačale svoje strateško partnerstvo, Mol i Ina, utječući i međusobno na kretanje cijena dionica. Mol je početkom godine bio na razini od 24.000 forinti, dok je bila neizvjesna situacija s OMV-ovim pokušajem neprijateljskog preuzimanja te kompanije. Odustajanje OMV-a i opća kriza u Mađarskoj dovele su dionicu Mola na cijenu od desetak tisuća forinti, što je pad od 58,7 posto. Snižen mu je i kreditni rejting zbog rasta duga (povećanog i akvizicijom Ine). Mol pak naglašava da ima 1,2 milijarde eura nepovučenog kreditnog okvira koji će mu poslužiti kao zlatna rezerva.Mol je, uz ostalo, bio faktor koji je Ininu dionicu držao na relativno stabilnoj poziciji dobar dio godine, već i kada su počele padati cijene ostalih naftnih kompanija. Informacije o zamjeni dionica hrvatske Vlade i Mola što su stizale s početkom godine, zatim neslužbene najave da bi se u utrku za Inu mogao uključiti i treći natjecatelj – OMV, držale su Ininu dionicu čak i iznad razine od 2750 kuna s koliko je započela godinu. Na kraju su brojni dioničari jesenas prihvatili 2800 kuna iz Molove javne ponude, nakon čega se Inina “narodna dionica” pridružila općem trendu. U petak se njome trgovalo po 1080 kuna. U odnosu na početak godine to je pad od 60,7 posto.

Klizanje Lukoila
Glavni trend slijedile su i dionice srodnih kompanija u okruženju. Unatoč solidnim rezultatima za prvih devet mjeseci koje je objavio OMV, odnosno dobiti od čistih 1,7 milijardi eura, ni ta kompanija nije izbjegla spuštanje cijena svoje dionice sa 56 eura na početku godine na aktualnih 18 eura. Lukoilu, primjerice, nisu pomogle ni velike akvizicije u Italiji – gdje kupuje megarafineriju ISAB, ili Turskoj – gdje je je preuzeo tvrtku koja opskrbljuje 670 benzinskih crpki, da očuva burzovne pozicije. S cijene od 2100 rubalja skotrljao se na 800 rubalja, na razinu nižu šezdesetak posto. Možda bi pad bio i veći da u kritičnim situacijama nisu intervenirali Lukoilovi vlasnici i menadžeri Vagit Alekperov i Leonid Fedun, vadeći iz džepa desetke milijuna eura i kupujući dionice kako bi donekle očuvali tržišnu kapitalizaciju. Poljski PKN Orlen, koji je slično kao Ina prije nekoliko godina trebao biti spojen s Molom uz podršku politike i biznismena s obje strane granice, snizio je burzovnu cijenu “samo” za 49,3 posto. Početkom godine dionice su mu vrijedile 52,1 euro, a početkom prosinca 26,4 eura. Tu negdje je i grčki Hellenic Petroleum, u čijoj je dugoročnoj strategiji zapisana želja za širenjem na zapad balkanskog poluotoka. Prvih dana ove godine s njegovom se dionicom trgovalo po 11,5 eura, da bi s vremenom pala na 5,3 eura. Riječ je o razlici od 53,9 posto.Rompetrol kao jedina iznimka svoj rast možda može zahvaliti i velikim ulaganjima poduzetima ove godine. Uložili su 340 milijuna dolara na povećanje tehnoloških kapaciteta i mreže benzinskih stanica u ruralnim dijelovima Rumunjske. Unatoč negativnim kretanjima na burzama, dionice naftnih kompanija odlikovale su se velikom likvidnošću, a analitičari ih i dalje preporučuju za kupnju kao dugoročno ulaganje, osobito sada kad su jeftine.