Prošle su godine privatni investitori potrošili više od 660 milijardi dolara na korporativne buy-oute, kladeći se da su ljudi u tim kompanijama previše inertni da bi sami iz tih kompanija izvukli novac koji tamo samo čeka da bude uzet. To se dogodilo medijskom konglomeratu Vivendiju koji je trima buy-out tvrtkama prodao svoju izdavačku kuću Houghton Mifflin za 1,7 milijardi dolara još 2002. godine. Nakon nekoliko kratkih godina, privatni su investitori ponovno prodali Houghton Mifflin za više od tri puta veću cijenu od one po kojoj su izdavačku kuću kupili. Kompanije su tako sada počele imitirati taktike privatnih ulagača, dodavanje duga, oduzimanje imovine, u potrazi za boljim povratima. U pozadini vreba američko Ministarstvo pravosuđa, nadzirući postoje li dogovori među buy-out tvrtkama kako bi tijekom aukcija cijene umjetno održali niskim. Do kraja devedesetih filmska karikatura Gordon Gekko postao je simbol za izrabljivača koji ukida radna mjesta, uništava tvrtke i zaziva na gorak otpor. Danas, ukoliko među dioničarima postoji jedan s većinskim udjelom, vrlo je vjerojatno da već radi kako bi svoj udjel prodao buy-out tvrtki. Naravno, vrlo često u tome sudjeluje i uprava, koja je za to jako dobro plaćena. Preostali dioničari obično su ili previše disperzirani kako bi se organizirali, ili nedovoljno zainteresirani za to. No, vodeći ljudi kompanija, s druge strane, sve više podižu glas protiv taktika buy-out tvrtki, koje ustvari kompanije preuzimaju po cijenama puno nižim od njihove stvarne vrijednosti. U listopadu je u jednom intervjuu John Linehan iz T. Rowe Price Group Inc. skinuo rukavice i izjavio kako mu je “dosta uprava i buy-out tvrtki koje kompanije žele ukrasti ispod nosa njihovim vlasnicima”. Linehan se referirao na osam milijardi dolara vrijedno preuzimanje Cablevision Systemsa. Kompanije su sve više svjesne kako im ne trebaju outsideri kako bi privatno napravili ono što mogu napraviti kao javna kompanija: povećati zaduženja, i iskoristiti gotovinu za financiranje dividendi, reotkup dionica ili nove projekte za buduće zarade. U prvih devet mjeseci prošle godine naraslo je korporativno zaduživanje, i kompanije su otkupile svojih dionica u vrijednosti 327 milijardi dolara, više nego što su potrošile na investiranja i opremu, pokazuju podaci Standard & Poor’sa. Takva je taktika sve više neizbježna, kaže glavni investicijski strateg Morgan Stanleyja Henry McVey, jer su bilance američkih kompanija prepune gotovine i slabo su zadužene. Odnos jednih u odnosu na druge je na najnižoj razini u zadnjih 20 godina. Nizak trošak zaduživanja znači da je moguće da buy-out tvrtka preuzimanje financira kapitalom s cijenom od 9,4%, u usporedbi s povratima kompanija od 13,3% prema S&P 500 indeksu. Jednostavnu formulu prema kojoj je iz javno listanih kompanija moguće isisati vrijednost sve skupe imovine i zamijeniti ju jeftinim zaduživanjem, čini se da su prve shvatile buy-out tvrtke.
Direktorima i aktualnim vlasnicima sve češće pada na pamet da sami mogu primijeniti iste metode kao buy-out kompanije
Prošle su godine privatni investitori potrošili više od 660 milijardi dolara na korporativne buy-oute, kladeći se da su ljudi u tim kompanijama previše inertni da bi sami iz tih kompanija izvukli novac koji tamo samo čeka da bude uzet. To se dogodilo medijskom konglomeratu Vivendiju koji je trima buy-out tvrtkama prodao svoju izdavačku kuću Houghton Mifflin za 1,7 milijardi dolara još 2002. godine. Nakon nekoliko kratkih godina, privatni su investitori ponovno prodali Houghton Mifflin za više od tri puta veću cijenu od one po kojoj su izdavačku kuću kupili. Kompanije su tako sada počele imitirati taktike privatnih ulagača, dodavanje duga, oduzimanje imovine, u potrazi za boljim povratima. U pozadini vreba američko Ministarstvo pravosuđa, nadzirući postoje li dogovori među buy-out tvrtkama kako bi tijekom aukcija cijene umjetno održali niskim. Do kraja devedesetih filmska karikatura Gordon Gekko postao je simbol za izrabljivača koji ukida radna mjesta, uništava tvrtke i zaziva na gorak otpor. Danas, ukoliko među dioničarima postoji jedan s većinskim udjelom, vrlo je vjerojatno da već radi kako bi svoj udjel prodao buy-out tvrtki. Naravno, vrlo često u tome sudjeluje i uprava, koja je za to jako dobro plaćena. Preostali dioničari obično su ili previše disperzirani kako bi se organizirali, ili nedovoljno zainteresirani za to. No, vodeći ljudi kompanija, s druge strane, sve više podižu glas protiv taktika buy-out tvrtki, koje ustvari kompanije preuzimaju po cijenama puno nižim od njihove stvarne vrijednosti. U listopadu je u jednom intervjuu John Linehan iz T. Rowe Price Group Inc. skinuo rukavice i izjavio kako mu je “dosta uprava i buy-out tvrtki koje kompanije žele ukrasti ispod nosa njihovim vlasnicima”. Linehan se referirao na osam milijardi dolara vrijedno preuzimanje Cablevision Systemsa. Kompanije su sve više svjesne kako im ne trebaju outsideri kako bi privatno napravili ono što mogu napraviti kao javna kompanija: povećati zaduženja, i iskoristiti gotovinu za financiranje dividendi, reotkup dionica ili nove projekte za buduće zarade. U prvih devet mjeseci prošle godine naraslo je korporativno zaduživanje, i kompanije su otkupile svojih dionica u vrijednosti 327 milijardi dolara, više nego što su potrošile na investiranja i opremu, pokazuju podaci Standard & Poor’sa. Takva je taktika sve više neizbježna, kaže glavni investicijski strateg Morgan Stanleyja Henry McVey, jer su bilance američkih kompanija prepune gotovine i slabo su zadužene. Odnos jednih u odnosu na druge je na najnižoj razini u zadnjih 20 godina. Nizak trošak zaduživanja znači da je moguće da buy-out tvrtka preuzimanje financira kapitalom s cijenom od 9,4%, u usporedbi s povratima kompanija od 13,3% prema S&P 500 indeksu. Jednostavnu formulu prema kojoj je iz javno listanih kompanija moguće isisati vrijednost sve skupe imovine i zamijeniti ju jeftinim zaduživanjem, čini se da su prve shvatile buy-out tvrtke.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu