Polazišne premise tržišta kapitala svugdje u svijetu, a tako i u Hrvatskoj, polaze od osnovnih vrijednosnih papira, vlasničkih dionica i dužničkih obveznica i te dvije vrste čine “kostur” vrijednosne imovine u kojoj ili s kojima se financiraju poslovna društva, javne kompanije i/ili same države kao izdavatelji takvih vrijednosnica. Činjenice jesu da od 1990. godine i ponovnog “osnivanja” Zagrebačke burze, hrvatsko tržište kapitala do danas nije, nažalost, ostvarilo ekspanzivan rast i razvoj u tom djelu sustava, no da se ne ide u daleku prošlost, fokus kvalitativnih i kvantitativnih promjena može se uočiti kod obje vrste tih financijskih imovina posebno u zadnje dvije, odnosno skoro tri godine na našem tržištu. Više je razloga za navedeno, no prije osobnog pogleda koji su faktori promjena, treba istaknuti srž i dubinu koju ne samo hrvatsko tržište kapitala, već i europska tržišta (isključujući “indirektno” tržište Velike Britanije) i dan danas nasušno potrebuju u kontekstu da se sveukupnost ovog djela financijskog spektra, prilika, mogućnosti još više, brže i jače razvije i unaprijedi.
Radi se posebno o uspostavi europskog projekta unije tržišta kapitala (capital markets union), jer je i hrvatsko i europsko financijsko tržište i dan danas u svojoj srži bankocentrično, a kako je primjera radi, istaknuo i u svom pregledu ukupnog europskog tržišta Mario Draghi (The future of European competitiveness”), značajan kapital tj. novčana imovina postoji i ona bi bi se mogla još puno puno značajnije usmjeriti i/ili okrenuti k tržištima kapitala odnosno klasama imovine kao što su dionice i/ili obveznice.
Trendovi ulaganja mlađih
No, što je ono nešto što je potaknulo ili potiče posebice rast i brojnost obvezničkih izdanja na hrvatskog financijskom tržištu? U suštini, mišljenja sam da se radi o nekoliko značajnosti. Mlađe generacije su u posljednjih nekoliko godina, prateći i investirajući u “bitcoin” klase imovine, uz tehnološke mogućnosti, počele uviđati da depozit ili ulaganje u nekretninu nije jedini vid investiranja. Postojeće zakonodavstvo tržišta kapitala u Hrvatskoj omogućuje za sada jednu “visinu” izdanja dužničkih vrijednosnica pri čemu izdavatelj nema široku i tešku “administraciju” ili ispunjenje posebnih zakonodavnih zahtjeva (primjer.. izdanja do četiri milijuna eura…).
Nadalje, porezni elementi (ne)oporezivanja primitaka od kamata dužničkih vrijednosnica kao dio razloga za investiranje, kao i značajan “iskorak” Ministarstva financija u vidu omogućavanja (posebno sada već i tehnološkim mogućnostima) ulaganja u kratkoročne državne vrijednosnice (trezorce) ili obveznice Republike Hrvatske. Faktor je shvaćanje i razumijevanje izdavatelja za smislenost usmjerenosti ne samo na institucionalne investitore i/ili kvalificirane, već uz propisivanje i više nego prihvatljivih minimalnih iznosa investiranja uz širenje baze investitora prema fizičkim i/ili pravnim osobama. Potom, trendovi kretanja kamatnih stopa na “aktivu”; od kretanja kamatnih stopa dirigiranih od Europske centralne banke, Švicarske narodne banke do samih banaka koji snižavanjem u spomenutim vremenskim okvirima daju direktni ili indirektni poticaj okretanju investitora k drugim oblicima ili vrstama financijske imovine. I konačno, zakonodavne promjene u kontekstu ESG područja, gdje izdavatelji omogućavaju tj. usmjeravaju ulaganje, posebice institucionalnih investitora, u potrebi ulaganja u takve specifičnije vrste izdanja. Sve navedeno, primjera radi, konkretiziralo se u Hrvatskoj time da smo od 2023. godine do danas imali 39 korporativnih i izdanja Ministarstva financija koji su “registrirani/upisani” kroz sustava prijeboja i namire Središnjeg klirinškog depozitarnog društva pri čemu su se (uz fokus na korporativna izdanja) nominalni iznosi za upis kretali od 150 tisuća eura do 143,2 milijuna eura, s godišnjim prinosima od 2,875 do 15 posto, te dospijećima od tri do deset godina.
Nesigurnost i neizvjesnost
Ono što je za istaknuti da su investitori prihvaćali i tzv. neosigurana izdanja obveznica, da smo bili svjedoci da su određena izdanja bila i tzv. konvertibilne vrste obveznica, a također da je zabilježen i značajniji broj novih ulagatelja koji u proteklim godinama uopće nisu bili investirali u obveznice i/ili dionice na tuzemnom tržištu.
Posebno “aktualna” je ova godina, kad je obavljen upis već 19 izdanja, usprkos tome što su sva svjetska tržišta kapitala već nekoliko mjeseci u “modovima” nesigurnosti i neizvjesnosti, kako zbog nažalost ratnih zbivanja, tako i carinskih politika/pregovora, što utječe na sentiment investitora, ozračje trenutka izdavanja, ali i kretanja kamatnih stopa.
Što se može očekivati u budućnosti? Ponovno bih istaknuo više mogućih faktora kao što su fokusiranost i usmjerenost EU-a a za efektivnom provedbom unije tržišta kapitala, s ciljevima daljnje intencije olakšanja izdanja i uvrštenja, ne samo na domicilnom već i ukupno povezanim europskim tržištima. Također, utjecaj kretanja kamatnih stopa, odluku i usmjerenost (primjera radi) EU-a da se financiranje posebnih projekata/ciljeva, poput obrane i zelene tranzicije, daleko više omogući i obavlja putem izdanja dužničkih vrijednosnica, uz mogućnosti da u njih ulažu sve vrste investitora, potrebu i fokus da se omogući/potaknu sekundarna trgovanja, kako bi investitori znali da mogu po potrebi i prije vremena dospijeća “izlaziti ili ulaziti”…
Faktor će biti odnos SAD-a i Europske unije u sveukupnosti širine trgovačkih i kapitalnih tokova. Primjera radi, određena istraživanja govore da na godišnjoj razini između 300 i 320 milijardi eura (!) “odlazi” iz EU-a prema američkim tržištima kapitala svih oblika vrijednosnica. Potom, daljnja olakšanja jednostavnosti ulaganja na ukupnom europskom dužničkom tržištu, fokus k usmjerenosti postizanja što veće transparentnosti kotacija cijena samih takvih vrijednosnica, uspješnost i korektnost plaćanja kamatnih dospijeća ili samih dospijeća od strane izdavatelja, poticanje predstavnika bankarske industrije da značajnije podrže svoje korporativne klijente u vidovima podrške izdanja, upisa (dijela) izdanja… Danas smo svjedoci da u Hrvatskoj samo jedna banka ima specifično navedenu korporativnu usmjerenost…
Utvrđivanje zlatnog standarda
Također, osim navedenog, ukupnost daljnjeg približavanja i objašnjenja posebno malim investitorima u vidu informiranosti i poznavanja vrsta dužničkih dugoročnih vrijednosnica (primjerice, neosiguranost ili osiguranje izdanja, ako postoji osiguranje koji i kakvi koraci su potrebni za naplatu, tipovi konvertibilnih obveznica, koji su određeni faktori koji determiniraju “default”). Ako se na prethodno nadoveže i potreba, odnosno mogućnost da se ustroji i/ili organizira i neko “centralno” mjesto gdje bi bile sve objave onih izdanja koje nisu u procesu listanja na uređeno tržište, gdje bi se možda i određenom standardizacijom, potaknulo unificiranost nekog oblika prezentacije, malog ili manjeg prospekta, gdje bi bile i objave takvih izdavatelja, pa i poveznice s registrom vlasnika (SKDD-a ili depozitne institucije) i drugim registrima… Svi ti faktori bi srednjoročno i dugoročno doprinijeli daljnjem uspjehu razvoja dužničkog tržišta (i) u Hrvatskoj, neovisno da li se radi o izdanjima i uvrštenjima na uređeno(a) tržišta ili se radi o privatnim emisijama..
Jedan od naravno bitnih koraka činilo bi i ustrojstvo ili fokusiranost određenog pravnog segmenta i normativa u kontekstu da se “zna” koji primjerice trgovački sud ima (“worse case scenario”) kadrove i znanja da omogući efikasne i provedive sve korake pravne sigurnosti.. da se moguće na samoj EU razini definira je li primjena lokalnog prava ili nizozemskog prava ili.. nešto što bi činilo zlatni standard. Dakle, da postoje determinante i pitanja, područja koja bi bilo dobro prokomentirati jer sve skupa bi činilo dodatne temelje da se značaj i utjecaj nebankarske industrije, tržišta kapitala, posljedično i tržišta obveznica još više raširi.
U praksi, do kraja ove godine u Hrvatskoj, uz izostanak eskalacije ukupnih svjetskih političko-društvenih aspekata te uz nenarušavanje makroekonomskih čimbenika, moguće je očekivati veći novi broj izdanja dužničkih vrijednosnica.
