Još u ožujku ove godine Mercuria je obznanila, činilo se tada, prilično odvažnu projekciju zbivanja na tržištu bakra, naviještajući nastavak pozitivnog trenda koji bi cijene mogao odvesti (s aktualnih 9700 dolara) duboko na nepoznat teritorij, sve do 12 ili 13 tisuća dolara po toni. Baš u to vrijeme i divergencija cijena u Londonu i New Yorku dosegla je svoj vrhunac.

Dakako, u korist potonjih, tragom nagađanja kako bi Donald Trump, uz aluminij i čelik, drastično višim carinama mogao obuhvatiti i bakar, u skladu s deklariranim ciljevima nove administracije (oživljavanja domaće proizvodnje). No, umjesto pozitivnih pomaka cijene, u travnju je uslijedila korekcija, isprovocirana glasovitom objavom “recipročnih carina” i nizom tmurnih scenarija koji su redom predviđali razbuktavanje trgovinskog rata, a onda posljedično i bitno slabiju ekonomsku aktivnost na globalnoj razini.

Nedoumice trgovaca

Bio je to signal za novi uzmak, a cijena bakra na London Metal Exchangeu (LME) preskočila je okruglih deset tisuća dolara tek u lipnju, kada je njezino napredovanje zaustavila još jedna korekcija, ovaj put uvjetovana preciznijim pojašnjenjima iz Bijele kuće. Naime, carine od 50 posto, koje su trebale stupiti na snagu 1. kolovoza, nisu se odnosile na bakrenu rudaču, već na poluproizvode i ine derivate bakra. Reakcija trgovaca bila je sasvim očekivana, a spread na relaciji London (LME) – New York (COMEX), koji je narastao do alarmantnih proporcija te se iz mjeseca u mjesec izražavao dvoznamenkastim brojkama, najednom je, praktički preko noći, potpuno – nestao.

Dijagnoza s početka teksta činila se posve promašenom, ali ne zadugo – strah od novih carina koje bi, kako je Trump u nekoliko navrata dao naslutiti, iduće godine mogle zakačiti i sirovinu, opet je djelovao poticajno na tržište. Razlika između cijena s obje strane Atlantika nije posve nestala, no spread se zasad drži na pristojnoj distanci od ekstremnih vrijednosti iz prve polovice godine, a krivulje cijena sada djeluju bitno usklađenije, reflektirajući specifičan odnos snaga na tržištu.

Neizvjesnost, dakako, kontinuirano podgrijava trend rasta – vjerojatno ni sam Trump u ovome trenutku nema odgovore na nedoumice trgovaca, no grozničavo gomilanje zaliha od strane američkih proizvođača i pražnjenje istih u ostatku svijeta pozitivno se odrazilo na krivulju cijena bakra na istočnoj strani Atlantika. U tom kontekstu svakako valja promatrati recentni skok kojim je cijena bakra, prvi put u povijesti, početkom prosinca u Londonu dogurala do 11.500 dolara po toni, dok njezin američki ekvivalent zasad tek nekoliko dolara dijeli od okruglih 12 tisuća dolara (nakon konverzije, sukladno omjeru 1 t = 2205 lb, budući da se bakrom u New Yorku trguje u dolarima po funti).

Optimizam još uvijek nije bez zadrške – analitičari Goldman Sachsa upozoravaju kako izdašne zalihe mogu u potpunosti namiriti potražnju na globalnoj razini, k tome zamjetno oslabljenu slabijom aktivnošću Kine, u čijem je slučaju duboka kriza na tržištu nekretnina još uvijek nenadoknadiv gubitak. Prema njihovim procjenama, tržište bakra moglo bi se suočiti s deficitom (razlikom između ponude i potražnje) tek krajem ovog desetljeća pa fundamenti u ovom trenutku ne opravdavaju nastavak dramatičnog rasta kojim je cijena bakra u Londonu od početka godine porasla za više od 30 posto.

A opet, Mercuria uporno koristi sintagmu “ekstremna dislokacija”, upozoravajući kako bi zbog gomilanja zaliha na američkom tržištu ostatak svijeta mogla pogoditi nestašica. Uostalom, dok god se bakrom u New Yorku trguje uz opipljivu premiju u odnosu na cijene u Londonu, iluzorno je očekivati da bi se višak zaliha na američkom teritoriju mogao preseliti u Europu i Aziju.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Smanjenje zaliha

Uostalom, Mercuria je jedan od najvećih igrača na tržištu te raspolaže itekako preciznim i pouzdanim informacijama i, što je još važnije, očito djeluje u skladu s proklamiranim projekcijama, gurajući tržište u željenom smjeru. Ako se potonja teza i činila klimavom, sumnje je u potpunosti odagnala najava povlačenja oko 50 tisuća tona bakra iz skladišta u sustavu LME-a.

Prema dobro upućenim izvora, iza najave stoji upravo Mercuria, makar još uvijek nije jasno ni iz kojih će skladišta (raspoređenih diljem svijeta) zalihe biti povučene, a još manje kome su namijenjene. Stvari dodatno komplicira činjenica da sirovina porijeklom iz Rusije i Kine, koja čini većinu LME-ovih zaliha, nije prikladna za američke kupce, što zbog sankcija, a što zbog visokih carina na proizvode iz Kine. Po mnogima, upravo je najava daljnjeg smanjenja zaliha (nakon pada od oko 40% od početka godine) potaknula nove rekorde.

Za rast cijena navijaju, dakako, i rudarske kompanije, nezadovoljne činjenicom da su vrhnje dosad u najvećoj mjeri ubirali trgovci (preusmjeravajući sirovine preko Atlantika uslijed visokih premija). Ohrabreni zbivanjima u New Yorku te problematičnim obustavama proizvodnju u Čileu i Indoneziji, sada i oni traže svoj dio kolača. Od prošloga je tjedna na njihovoj strani i Citigroup, čiji analitičari predviđaju kako bi u drugom kvartalu iduće godine cijena mogla preskočiti i 13 tisuća dolara po toni.