Veliki je broj znakova da je SAD na rubu bankrota. Ni veća potrošnja, ni manje oporezivanje neće pomoći zemlji da otplati svoje račune bez tektonskih poremećaja u američkom gospodarstvu i tečaju dolara.

Američka vlada može i mora radikalno pojednostaviti sustav oporezivanja, zdravstveni, umirovljenički i financijski sustav, od kojih će svaki uskoro biti u još težem stanju. Svaki od tih sustava može biti redizajniran kako bi ostvarivao svoju legitimnu svrhu uz mnogo niže troškove. Za neka gospodarstva reforme ovih sustava biti će u budućnosti kudikamo bolnije a za neka biti će i prekasno upustiti se u njihov redizajn. Prošli je mjesec MMF objavio svoj godišnji pregled američke gospodarske politike. Taj sažetak sadrži blage riječi o američkoj fiskalnoj politici: ‘’Direktori su pozdravili vladine obveze stabilizacije fiskalne politike, ali su istaknuli da će biti potreban veći iznos od predviđenog za stabilizaciju duga prema BDP-u.’’ Ovisno o tome kako se protumači, iz MMF-ovog izvješća moglo bi se iščitati i da je SAD proglasio bankrot. Naime, zatvaranje fiskalnog deficita zahtijeva stalnu godišnju fiskalnu prilagodbu koja bi iznosila oko 14% američkog BDP-a. Fiskalni deficit je vrijednost danas (sadašnja vrijednost) razlike između predviđene potrošnje (uključujući servisiranje službenog duga) i predviđenih prihoda u budućim godinama. Uzmemo li u obzir spomenutih 14% BDP-a, tekući federalni prihodi SAD-a iznose 14,9% njihovog BDP-a. MMF u izvješću navodi da je za pokrivanje američkog fiskalnog deficita, gledano od strane prihoda potrebno trenutno i trajno udvostučiti osobni dohodak, korporativne i fedralne poreze kao i obračun plaća navedenih u tzv. Federal Insurance Contribution Act-u (Sporazum o saveznim doprinosima i osiguranju). Takav porezni potez ostavio bi SAD sa suficitom od 5% BDP-a ove godine, a ne deficitom od 9%. Znači MMF govori da SAD mora ostvariti suficit ove godine i u narednim godinama kako bi pokrio predviđenu potrošnju. Također kaže da što duže zemlja čeka učiniti teške fiskalne preinake, to će one biti bolnije.

Slično izvješće dolazi i od strane Saveznog ureda za proračun (Congressional Budget Office – CBO) čija su dugoročna očekivanja vezana za proračun (Long-Term Budget Outlook), objavljena u lipnju pokazala još veće probleme.Na temelju podataka iz CBO-a može se izračunati fiskalni deficit od $203 bilijuna dolara, što je 15 puta više od službenog prikazanog američkog duga. Ovaj ogroman raskorak između ‘’službenog’’ duga i stvarne neto zaduženosti SAD-a ne iznenađuje, odražava ono što ekonomisti nazivaju etiketiranje problema. Kongres je bio veoma pažljiv godinama označavajući većinu svojih obveza ‘’neslužbenim’’ kako bi ih zadržali što dalje od proračunskih knjiga i njihova dospjeća daleko u budućnosti. Na primjer, doprinosi Social Security FICA-i nazivaju se porezi i buduće koristi američkih zaposlenika od socijalne pomoći nazivaju se uplate. Vlada je mogla označiti ove doprinose kao ‘’kredite’’ i nazvati ih buduće koristi ‘’otplate kredita umanjene za porez od prethodnih godina’’ gdje taj porez može biti bilo koja razlika između obećanih beneficija i glavnice plus kamate na doprinose. Fiskalna označavanja ne utječu na fiskalni deficit. Jedina točna teoretska mjera američkog dugoročnog fiskalnog stanja je brojka koja uzima u obzir svu potrošnju, bez obzira kako je označena, i uključuje dugoročne i kratkoročne politike i obveze.

Fiskalni deficit ogroman, i?
Jednostavno gledajući, SAD ima otprilike 78 milijuna takozvanih baby-boomersa koji će u vrijeme kada odu u mirovinu pokupiti sve beneficije socijalnog i zdravstvenog osiguranja što će u prosjeku nadvisiti BDP per capita. Godišnji troškovi ovih prava iznositi će oko $4 bilijuna današnjih dolara. Ova situacija se može usporediti sa masivnom Ponzi shemom koja funkcionira točno šest desetljeća, uzimajući sve više sredstava od mladih kako bi dali starijima te istovremeno dajući obećanje mladima o povratu njihovih sredstava kada oni ostare. Harry Sterb, predsjednik Vijeća gospodarskih savjetnika bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona, nedavno je u vezi s time izrekao: ‘’Nešto što ne može ići dalje, zaustavit će se.’’ Ponzi shema će se prije ili kasnije zaustaviti i to na vrlo neugodan način. Prva mogućnost izbjegavanja urušavanja je masovno rezanje koristi koje će ostvarivati ‘’baby boomersi’’ u mirovini. Druga mogućnost su astronomska povećanja poreza koji bi ostavili mlade s malo poticaja za rad i štednju, a treća mogućnost je da Vlada jednostavno otisne ogromne količine novca koje bi pokrile sve račune. Najvjerojatnije ćemo vidjeti kombinaciju sve tri mogućnosti sa dramatičnim povećanjem siromaštva, poreza, kamatnih stopa i potrošačkih cijena. Priličan broj Keynesianski nastrojenih ekonomista u SAD-u smatra da nikakav stimulans u sljedećih nekoliko godina neće imati pozitivnog utjecaja na kvalitetno prevladavanje deficita. Fiskalni deficit može se predočiti kao vladin račun po kreditnoj kartici koji je svake godine opterećen sa iznosom jednakim 14% BDP-a, koliko iznosi kamata iznos kojim je vlada u minusu. Ako se ne plati iznos kamate u ovoj godini, iznos će biti dodan glavnici. Neki ekonomisti pak smatraju da će se ovo 14%-tno fiskalno zatezanje, uz čak veću potrošnju, samo otplatiti, u sadašnjoj vrijednosti, širenjem gospodarstva i poreznih prihoda. Takav optimizam inače dolazi od strane onih koji kupuju Američki dug ali nedavno smo imali prilike vidjeti da je Kina smanjila svoju izloženost američkom kratkoročnom dugu u rekordnom iznosu u jednom danu.

FED viče o javnom dugu
Unatoč činjenici da je američka središnja banka (Federal Reserve) povukla potez koji jamči produljeno razdoblje niskih kamatnih stopa, dužnosnici FED-a zabrinuti su zbog nastavka gospodarskog oporavka. Ukoliko tržište rada i ostali pokazatelji nastave negativan trend, FED će vrlo vjerojatno koristiti agresivnije mjere poticanja gospodarstva. Obzirom da se kratkoročne kamatne stope u SAD-u vrte oko nule , Fed-ovi tvorci monetarne politike imaju svega nekoliko načina poticanja potrošnje od kojih se trenutno implementira korištenje prihoda Fed-ovog fonda hipotekarnih obveznica. Kupnjom dugoročnih vladinih obveznica putem fonda hipotekarnih obveznica mogao bi se eventualno sniziti pritisak na dugoročne kamatne stope što bi vjerojatno stimuliralo zaduživanje. Iz tog razloga, kamatne stope na stambene kredite u Americi će ostati rekordno niske još određeno vrijeme. Ipak, iz perspektive ulagača koji žele preuzeti rizik i prinose na vlasničke vrijednosne papire u Americi, čini nam se da bi Ben Bernanke trebao povući jos drastičnije poteze kako bi povećanom likvidnošću dao dodatni impuls gospodarstvu. Naime, čini se da se američke kompanije, nakon što se potrošila municija Obamine administracije, nalaze u raskoraku između mogućnosti da se gospodarstvo samo oporavi ili strmoglavi u novu ozbiljnu krizu. Iz tog razloga a i obzirom da se tempo gospodarskog oporavka (poglavito pokazatelji vezani za proizvodnju i zaposlenost) usporava zadnjih mjeseci, FED je zamijenio svoj optimizam stavom da nema prevelika očekivanja za iduća dva kvartala. FED bi se zasigurno kretao mnogo odlučnije ukoliko bi se gospodarska slika dodatno zamračila. Izgleda da to ulagači i priželjkuju jer na svjetskim tržištima kapitala, a pogotovu u SAD-u prevladava negativno raspoloženje. Prinosi na američke trezorske zapise na rok od 10 godine koji se povijesno kreću slično prinosima na tamošnje stambene i korporativne kredite, iznose 2,7% na najnižoj razini u zadnjih godinu dana. Prinos na trezorske zapise na rok od 30 godina pao je ispod 4%.

Potezi FED-a

Stop pasivnom zaoštravanju monetarne politike
Od siječnja 2009. do ožujka 2010, Fed je kupio $1,25 bilijuna dolara vrijednih hipotekarnih vrijednosnih papira i oko $175 milijardi dolara duga vladinih agencija, prije svega stambenim financiranjem Fannie Mae i Freddie Mac-a. Fed je planirao dopustiti da se veličina tog portfelja postupno smanji dok vrijednosni papiri dospiju ili se dođe do prijevremene otplate dugova. Umjesto toga Fed će reinvestirati takve otplate glavnice pomoću trezorskih zapisa. U ožujku je Federal Reserve Bank of New York procijenila da će barem $200 milijardi dolara u hipotekarnim vrijednosnim papirima ili javnom dugu dospijeti ili prijevremeno otplatiti do kraja 2011. No, rate hipoteka su od tada pale, dajući zajmoprimcima poticaj za refinanciranje i otplatu postojeće hipoteke, pa bi stvarna brojka mogla biti puno veća. Ne dopuštajući da se dug spusti ispod razine od $2,054 bilijuna dolara , Fed spriječava ono što su ekonomisti nazvali pasivnim zaoštravanjem monetarne politike. Fed još uvijek ima mogućnost povećati iznos duga. Neki analitičari vjeruju da ako se stanje u ekonomiji pogorša, Fed bi mogao početi novi krug kvantitativnog ublažavanja – stretegijom kupovanja financijskih sredstava za povećanje zaliha novca. Federal Open Market Committee (FOMC) – (Savezni Odbor Fed-a zadužen za određivanje monetarne politike) – je rekao da se još uvijek očekuje ‘’postupni povratak’’ normalnim ekonomskim uvjetima, iako je u ovom trenutku oporavak manje snažan od očekivanog. Ekonomisti koji rade na tržištima imali su različite reakcije. Zajedno sa dodatnim kvantitativnim ublažavanjem, Fed bi mogao sniziti kamatne stope (sada su 0,25%) na oko $1 bilijun dolara u rezervama koje banke drže kod Fed-a. Postupak bi bio koristan, ali nosi i rizike. Ukoliko FOMC odluči kamatne stope srozati na nulu ostavljajući $1 bilijun dolara rezervi u bankarskom sustavu, povećala bi se vjerojatnost povećanja inflatornih pritisaka. U svom priopćenju, Fed je također ostavio nepromijenjen iznos kratkoročne stope po kojoj banke posuđuju jedna od druge na overnight – od 0 do 0,25%, od prosinca 2008. Stopa će nadalje ostati ‘’iznimno niska za duže vrijeme’’, te riječi se koriste od ožujka 2009.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom