Ako imate zlatne poluge, vjerojatno ćete ih spremati u bankovni sef. Ako imate milijune, također će biti na sigurnom, ali najvažnija roba danas ipak su u podaci i oni se negdje moraju skladištiti. Izgradnja podatkovnih centara je skupa i ponekad spora pa se nerijetko traže brza, funkcionalna i održiva rješenja.
U taj vlak je uskočila i Švedska koja podatkovne centre već neko vrijeme smješta u rudnike ili podzemne bunkere.
Griju okolne gradove
Švedska je postala globalni pionir u ovom inovativnom pristupu jer kritičnu serversku infrastrukturu premješta duboko pod zemlju, a sve to povezuje dvije potrebe – mjesto za pokretanje digitalnog svijeta i mjesto za pronalaženje korisne topline, piše Tech Times. Kao neke od prednosti navode se prirodno hlađenje jer dubina i stijene smanjuju potrebu za energetski intenzivnim klimatizacijskim sustavima.
Tu je i fizička sigurnost, debeli slojevi tla i kamena štite infrastrukturu od vremenskih nepogoda, a iskorištavanjem tog prostora nema potrebe za gradnjom golemih nadzemnih objekata. Ova strateška tranzicija ne samo da rješava potrebe za hlađenjem modernih jedinica za obradu podataka, već i značajno smanjuje njihov ukupni ugljični otisak. Pretvaranje rudnika u ekološki prihvatljiva tehnološka središta stoga nudi dobar model za zelenu infrastrukturu.
Napušteni rudnici i duboke podzemne špilje sjajan su izbor jer zrak i stijene zadržavaju konstantno nisku temperaturu tijekom cijele godine. Švedski inženjeri koriste ove prirodne uvjete za, tzv. besplatno hlađenje, a toplina koju serveri oslobode ne ispušta se u atmosferu, nego se pumpama podiže na površinu i grije lokalna stambena naselja.
Smanjuje se tako ovisnost o tradicionalnim, energetski intenzivnim mehaničkim sustavima klimatizacije, što dovodi do velikih razina energetske učinkovitosti u tehnološkom sektoru. Poslužitelj pretvara velik dio električne energije koju koristi u toplinu, a toplinske pumpe mogu je podići na korisnu temperaturu, dok je cijevi za centralno grijanje prenose do zgrada kojima je potrebna toplina. Energetski operater Stockholm Exergi pokrenuo je inicijativu Stockholm Data Parks u suradnji s gradom i mrežnim operaterima.
Kroz sustav nazvan Otvoreno daljinsko grijanje, više podatkovnih centara izravno je spojeno na gradsku toplinsku mrežu. Do 2030. godine, Stockholm Exergi ima za cilj da se njegovo centralno grijanje u potpunosti proizvodi iz obnovljivih i recikliranih izvora. Ključni sudionici ove inicijative zajedno su uspostavili cjelovit sustav koji podatkovnim centrima olakšava snalaženje u složenim procesima pokretanja poslovanja u Švedskoj, omogućuje im priključivanje na sustav daljinskog grijanja te doprinosi ostvarivanju stockholmskih ciljeva održivosti.
Prema dostupnim podacima, ova zemlja ima oko 120 podatkovna centara, a dio njih smješten je baš ispod zemlje pa se pokazala kao iznimno atraktivna lokacija za ovakve projekte što zbog svoje hladne klime, što zbog razvijene infrastrukture i dostupnosti povoljne zelene električne energije.
Osim toga, tu su i ambiciozni ciljevi da postane prva država s nultom neto stopom emisija stakleničkih plinova do 2045. godine pa se ovakvi projekti kao Lego kockica uklapaju u nacionalnu strategiju.
Uz to, rudnici nude velike prostore koji se mogu prilagoditi potrebama, a istovremeno rješavaju problem otpora lokalnog stanovništva jer ostaju uglavnom nevidljivi za okolne zajednice. Ovakvi centri nisu više kuriozitet, već dokazan koncept koji se razvija u sjevernoj Europi i Sjevernoj Americi.
Recimo i da je jedan od najvećih podzemnih rudarskih podatkovnih centara na svijetu, Lefdal Mine, smješten u susjednoj Norveškoj u bivšem rudniku olivina te se prostire na preko 120.000 m2. Koristi hladne temperature stijena i pristup obližnjoj vodi iz fjorda za iznimno efikasno hlađenje, a u pogonu je od 10. svibnja 2017. godine.
Pružatelj internetskih usluga Bahnhof pak je postao jedan od najistaknutijih europskih zagovornika podzemnih podatkovnih centara kroz svoj projekt Pionen. Ovaj pogon smješten je 30-ak metara ispod ulica Stockholma u bivšem bunkeru civilne zaštite izgrađenom tijekom Hladnog rata. Postrojenje se oslanja na debele granitne zidove koji stvaraju zastrašujuće snažnu fizičku barijeru, dok je cjelokupna tehnička infrastruktura pažljivo dizajnirana da održi opremu u radu čak i ako se uobičajene usluge na površini prekinu.
Za napajanje u hitnim slučajevima koriste se veliki dizelski generatori izvorno dizajnirani za podmornice i brodove, čime se osigurava da serveri imaju pouzdanu električnu energiju, hlađenje i internetsku vezu 24 sata na dan. Bahnhof je bunker preobrazio u moderno postrojenje koje je službeno otvoreno prije 18 godina te jedan od svjetskih najpoznatijih podzemnih podatkovnih centara.
Arhitekt Albert France-Lanord objasnio je ekipi u emisiji HRT-a “Ispod radara” kako se hladnoratovski bunker pretvara u funkcionalno tehnološko rješenje.
“Izbacili smo sve što nam nije trebalo ili je smetalo. Onda smo napravili 3D sken i time dobili detaljnu sliku bunkera. To je bilo izazovno jer u ovakvoj vrsti prostora nema ravnih linija. Nakon toga, potrebni su serveri, hlađenje, ventilacija, a na kraju smo uredili i urede kako bi se moglo normalno raditi. S obzirom na to da su u špilji, potrebno im je što više svjetla. Na kraju se sve dodatno ojačalo kako se konstrukcija ne bi urušila. Ojačavamo podove, vrata i ulaze. Da bi prostor bio siguran potrebno je mnogo betona. Prostor treba izdržati nuklearne udare, moramo i na to misliti”, rekao je.
Ima ih i po Americi
Iako podzemni centri nude brojne pogodnosti, nisu univerzalno rješenje za sve baš zbog znatne inženjerske kompleksnosti. Pored operativnih izazova, tu je i problem s vlagom, ali i složenom ventilacijom te logistikom koja podrazumijeva prijevoz teške osjetljive opreme i svakodnevni dolazak osoblja na te lokacije.
No, primjera prakse ima. Kampus Iron Mountain u mjestu Boyers u zapadnoj Pennsylvaniji jedinstven je po tome što se nalazi 67 metara ispod zemlje u bivšem rudniku vapnenca te koristi podzemno jezero za optimizaciju hlađenja. U Dolomitima pak, u rudniku kojim upravlja tvrtka Tassullo, izgrađen je Intacture – prvi podatkovni centar u Europi smješten u aktivnom rudniku. U pogon je pušten u lipnju ove godine, a projekt je bio vrijedan više od 50 milijuna eura. Ova podzemna rješenja dokaz su da funkcioniraju stoga bi mogla postati iznimno privlačna i u drugim državama s ograničenim prostorom za gradnju, a opet potrebom za sigurnom pohranom podataka.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu