Kukuruz je jedna od tri vodeće žitarice svijeta, a u Americi je usjev broj jedan: američki farmeri proizvedu gotovo pola svjetskog godišnjeg uroda.

U svom najnovijem izvješću, Ministarstvo poljoprivrede procjenjuje da je prošlogodišnji urod kukuruza u SAD-u bio dosad najveći. Većinu te ogromne žetve čine genetički modificirane sorte. Stručnjaci, međutim, žele da potrošači više znaju o kukuruzu kako bi bolje razumjeli važne odluke koje se sada donose o budućnosti te žitarice.Virginia Walbot istražuje genetiku kukuruza na Sveučilištu Stanford. Nedavno joj je jedna vijest razvedrila ne samo dan nego i – recimo to tako – čitavo desetljeće: znanstvenici su upravo završili sekvencioniranje važnog genoma kukuruza. Walbot kaže da to istraživanje može omogućiti brži uzgoj novih sorti kukuruza nego ikad ranije. Ali, na jedno pitanje znanost sama ne može odgovoriti: koje vrste kukuruza treba uzgajati ili poboljšavati? “Mislim da su oko toga potrošači često u zabuni. Danas samo jedan posto proizvodnje kukuruza otpada na slatki kukuruz, onaj koji svi vole jesti.” Tako kaže Pam Johnson iz Nacionalne udruge proizvođača kukuruza (NCGA). Ona kaže da oko polovica američkog kukuruza odlazi u stočnu hranu; to se kasnije konzumira kao meso ili mliječni proizvodi. Velik dio odlazi i na industrijske proizvode – etanol koristi više od trećine uroda kukuruza. Johnson kaže da farmeri žele da znanstvenici naprave specijalizirane varijetete za industrijske potrebe, recimo jednu sortu za etanol, a jednu za obnovljivu plastiku koja se bazira na kukuruzu. Indijanci su uzgajali stotine raznih sorti namijenjene različitim jelima, stvorivši ogromnu raznolikost bez moderne genetike. Mi danas imamo tu genetiku, ali zašto ona poboljšava proizvodnju stočne hrane, etanola, bio-plastike? Zašto ne bi hrana isto tako postala prioritet?