Napori za ublažavanje klimatskih promjena uglavnom su se usredotočili na odmak od fosilnih goriva u proizvodnji energije. Kao posljedica toga, većina procjena financiranja borbe protiv klimatskih promjena proučavala je troškove takve tranzicije i utvrdila da su potrebna velika ulaganja za uvođenje čišćih izvora energije.

Međutim, u novom radnom dokumentu otkrili smo da je prebacivanje energetskog sektora na obnovljive izvore energije relativno pristupačno za gospodarstva zemalja članica G20 s tržištima u nastajanju (EME). Naša studija mjeri potrebe za financiranjem borbe protiv klimatskih promjena od 2022. do 2030. u Argentini, Brazilu, Kini, Indiji, Indoneziji, Meksiku, Rusiji, Južnoj Africi i Turskoj kako bi se smanjile emisije ugljikovog dioksida u sektorima energetike, cestovnog prometa, cementa i čelika, koji čine oko polovice takvih emisija u ovih devet tržišta u nastajanju.

Brz tehnološki razvoj

Za početak, otkrili smo da prijelaz na čistu energiju napreduje stalnim tempom. Na energetski sektor otpada oko 27 posto emisija CO2 u ovih devet tržišta u nastajanju, na koja zajedno otpada 44 posto globalnih emisija energetskog sektora. Kako bi zadovoljila sve veću potražnju za energijom i klimatske ciljeve, ta su se gospodarstva usredotočila na postupno ukidanje upotrebe fosilnih goriva u proizvodnji električne energije i njihovu zamjenu obnovljivim izvorima energije. Predviđa se da će se u razdoblju od 2023. do 2030. udio čiste energije u njihovom ukupnom instaliranom kapacitetu povećati s 54 na 65 posto, dok bi se njihov ukupni instalirani kapacitet obnovljivih izvora energije trebao gotovo udvostručiti, s 2150 gigavata na 4220 gigavata.

Najveće promjene tijekom tog razdoblja očekuju se u Indiji i Južnoj Africi, gdje će udio obnovljivih izvora energije porasti s 45 na 63 posto, odnosno s 25 na 42 posto tim redoslijedom. Kina također ostvaruje značajan napredak, a predviđa se da će njezin udio u obnovljivim izvorima energije porasti s 55 na 65 posto. U sedam od tih tržišta u nastajanju (osim Indonezije i Južne Afrike) više od polovice ukupnog instaliranog kapaciteta energije dolazit će iz izvora koji nisu fosilna goriva do 2030.

To je moguće jer su brzi tehnološki razvoj i masovna navala Kine na zelenu proizvodnju dramatično smanjili troškove izgradnje solarnih i vjetroelektrana posljednjih godina. Globalno, troškovi instaliranih solarnih fotonaponskih sustava i vjetra na kopnu smanjili su se za 83 posto, odnosno 42 posto, između 2010. i 2022.

Osim toga, smanjili su se i troškovi baterija – za oko 90 posto između 2010. i 2023. – što su potaknule inovacije i niži troškovi sirovina. Projekti crpno akumulacijskih ili reverzibilnih hidroelektrana također su sada pristupačniji, posebno u Kini i Indiji, zahvaljujući povoljnim topografskim uvjetima, niskim troškovima rada i materijala te relativno pojednostavljenim regulatornim procesima i procesima izdavanja dozvola.

S obzirom na pad troškova obnovljive energije, zemljama članicama G20 s tržištima u nastajanju trebat će samo 121 milijardu dolara za financiranje proizvodnje električne energije u cilju borbe protiv klimatskih promjena – što je dodatni iznos uz ulaganja potrebna u scenariju redovnog poslovanja između 2024. i 2030. godine. Prema našim procjenama, kapitalni izdaci za elektrane na fosilna goriva smanjit će se za 156 milijardi dolara u tom razdoblju, dok će se potrošnja za čistu energiju povećati za 277 milijardi dolara. Najznačajnije, Indija i Kina uštedjet će 43 milijarde dolara, odnosno 52 milijarde dolara na kapitalnim izdacima za izvore energije temeljene na fosilnim gorivima, ali će morati povećati takvu potrošnju na obnovljive izvore energije za 90 milijardi dolara, odnosno 102 milijarde dolara, tim redoslijedom.

Indija treba najviše

Troškovi skladištenja (baterijskih spremnika i reverzibilnih hidroelektrana) za obnovljive izvore energije vjerojatno će podrazumijevati dodatne kapitalne izdatke od 28 milijardi dolara za ova tržišta u nastajanju, čime će ukupna financijska sredstva u području borbe protiv klimatskih promjena potrebna za razdoblje od 2024.-2030. iznositi 149 milijardi dolara ili 21 milijardu dolara godišnje. Osim Kine, preostalih osam tržišta u nastajanju trebat će 94 milijarde dolara ili 13 milijardi dolara godišnje u kumulativnom financiranju borbe protiv klimatskih promjena (uključujući troškove skladištenja) za prelazak na obnovljive izvore energije. U tim se procjenama ne uzimaju u obzir dodatni troškovi prilagodbe elektroenergetskih mreža čišćim izvorima energije. Veliki rast umjetne inteligencije i podatkovnih centara također može povećati potražnju za energijom više nego što je predviđeno.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Od devet tržišta u nastajanju koje smo proučavali, predviđa se da će Indiji trebati najveći iznos financiranja za borbu protiv klimatskih promjena – 57 milijardi dolara, ili 38 posto ukupne procjene – za nastavak dekarbonizacije energetskog sektora, dok će Kini trebati nešto manje, oko 55 milijardi dolara, jer se očekuje da će povećanje udjela obnovljivih izvora energije u instaliranom kapacitetu biti izraženije u Indiji nego u Kini. Financiranje borbe protiv klimatskih promjena kao postotak BDP-a vjerojatno će biti najveće u Južnoj Africi, s 0,25 posto, a slijede Indija (0,13%) i Meksiko (0,09%). Prije desetak godina pojavio se konsenzus da će financiranje energetske tranzicije iziskivati ogromne količine kapitala. No, u godinama koje su uslijedile, troškovi obnovljivih izvora energije dramatično su pali. U usporedbi s cestovnim prometom, cementom i čelikom u devet tržišta u nastajanju koja smo proučavali, energetski sektor trebat će najmanji iznos financiranja za borbu protiv klimatskih promjena u doglednoj budućnosti, čak i nakon uzimanja u obzir troškova skladištenja i niskih faktora opterećenja obnovljivih izvora. Sada kada je dekarbonizacija energetskog sustava mnogo pristupačnija u tržištima u nastajanju, nema izgovora da se to ne učini.