Na internet stranicama Željeznica Srbije pojavio se popis s više od tri tisuće "suvišnih" radnika, koji je nakon nekoliko sati uklonjen, da bi stiglo objašnjenje kako nije riječ o popisu za otkaze, već popisu zaposlenih koji bi trebali otići u mirovinu do 2020. godine.

Prema procjenama, u kompaniji radi više od 20.000 ljudi. "Jednostavno se prikazao broj ljudi koji će prirodnim odljevom prestati raditi i dio ljudi koji je neraspoređen. Naravno, taj spisak nije konačan", rekao je za RTS Miroslav Stojčić, generalni direktor Željeznica Srbije. Popis je, tvrde u Željeznicama Srbije, povučen ne zbog pritiska, već zbog dorade, a sve u skladu s procesom restrukturiranja u kojem se nalazi kompanija. Iz srpskog Ministarstva prometa naveli su da popis nije u vezi s otpuštanjem. "Bit tog popisa je da se definira tko će raditi u kojoj kompaniji. Kada je riječ o otkazima, mora da se definirati potreban broj radnika u budućim kompanijama", rekao je za RTS Miroljub Jevtić, savjetnik ministrice građevinarstva, infrastrukture i prometa za željeznicu.

Naime, Željeznice Srbije bit će od početka srpnja podijeljene na četiri samostalne kompanije. Jedna će biti dioničko društvo za prijevoz robe, druga za prijevoz putnika, treće za upravljanje infrastrukturom, dok je četvrta Željeznica Srbije AD, koje bi predstavljalo neku vrstu holdinga i koordinirala otplatu dugova, riješavala višak zaposlenih i brinulo o višku imovine. "To je ideja čija je realizacija znatno odmakla, ali nije cilj da se dobiju četiri direktora, četiri puta više tajnica, pravnih i knjigovodstvenih službi", rekao je za Politiku Miroslav Stojčić. Odbor direktora Željeznica Srbije usvojio je nacrt o tim promjenama i sada s konzultantima Svjetske banke treba usaglasiti kako stvoriti uvjete da te samostalne kompanije mogu opstati, izvršavati svoju osnovnu djelatnost, ali i kako očuvati tehničko-tehnološka vezu između kompanija. Željeznice Srbije godišnje iz državnog proračuna dobiju 10 milijardi dinara.

S druge strane Željezara Smederevo, koja ne nedavno dobila novu upravu, duguje Željeznicama Srbije 700 milijuna dinara, dok Željeznice Elektroprivredi Srbije duguju čak 1,4 milijarde dinara. Ukupno, Željeznice su dužne više od 1,5 milijardi eura. Unatoč golemim troškovima Željeznice Srbije se ne mogu pohvaliti kvalitetnom niti brzom uslugom. Tako, kroz Srbiju teretni vlakovi voze prosječnom brzinom od jedva 26,5 kilometara na sat, dok su putnički nešto brži s prosjednom brzinom do 47 kilometara na sat.  "Željeznica je u restrukturiranju od 1991. godine, dakle oko 24 godine, a rezultat je očit. Nikada to što je urađeno nije vodilo profitabilnosti i tome da postanemo samoodrživi.

Bježanje od problema dovelo nas je u ovakvo stanje i više nemamo kuda. Nije bitno što ozbiljne promjene od nas traže Svjetska banka i MMF, već što ovako više ne možemo opstati", kaže direktor Stojčić. Budući da su Željeznice Srbije u 100-postotnom vlasništvu države, država im je kupila nove vlakove od švicarske kompanije Stadler. Od 21 naručene kompozicije iz švicarske tvrtke dosad ih je isporučeno devet, ali one ne voze već stoje u Zemunu. Navodno zbog toga što nitko nije zadužen za njihovo održavanje.

"Sada sve poduzimamo kako potpuno novi vlakovi ne bi izgubili garanciju proizvođača. Nemamo niti osposobljene ljude niti tehničke uvjete za održavanje takvih kompozicija. Za osuvremenjivanje pogona u kojima se može voditi briga o njima opet je potrebna investicija", objašnjava Stojčić. Usto, vlakovi su niži od perona, tako da treba preraditi perone ili će vlakovi stajati samo na stanicama gdje za to postoje uvjeti.  Preostali vlakovi trebaju doći do rujna. Ugovor vrijedan 99 milijuna eura potpisan je u ožujku 2013., a financiranje je osigurano iz kredita Europske banke za obnovu i razvoj. Taj kredit tri godine nije bio realiziran, zbog čega su Željeznice platile penale veće od 1,8 milijuna eura. 

Kineski kredit za novu prugu

Od Beograda do Budimpešte sa 160 na sat  

Najveći željeznički projekt u Srbiji je izgradnja pruge od Beograda do Budimpešte jer vlak na toj relaciji sada vozi sedam do osam sati, što bi se osuvremenjivanjem skratilo na tri do četiri sata. Pruga bi se gradila kineskim kreditom, a vlakovi bi na njoj mogli voziti prosječnom brzinom od 160 kilometara na sat, dok na pojedinim dionicama postoji mogućnost i za 200 kilometara na sat. Željeznice Srbije i mađarske državne željeznice potpisale su u svibnju 2013. Memorandum o razumijevanju za modernizaciju pruge Beograd-Budimpešta. Tadašnji generalni direktor Željeznica Dragoljub Simonović rekao je da je vrijednost projekta 1,5 milijardi eura, te da će se raditi na potezu Beograd-Novi Sad-Subotica.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’