Ukrajina

I Ukrajini je Crno more bilo od životne važnosti za izvoz svojih proizvoda: prije rata je dobrih 50% njenog izvoza tekao preko luke u Odesi. Prijetnja trgovačkim brodovima utoliko je težak udarac i Rusiji i Ukrajini, makar je Ukrajina u međuvremenu uspjela nešto raspodijeliti tokove svog izvoza. Prije rata je praktično svo ukrajinsko žito odlazilo preko Crnog mora, sad je to još nekih 40%. Ali iako je sad nužna, alternativa brodskom prijevozu je mnogo skuplja i kompliciranija tako da je i Kijev u dogledno doba ovisan o Crnom moru.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Europska unija/NATO

Prije svega su tu članice EU i NATO-a, Rumunjska i Bugarska koje tjeraju svoje partnere da obrate više pažnje na sigurnost i njihove obale Crnog mora, makar to zapadnom vojnom savezu koji i nosi naziv Sjevernoatlantski obrambeni pakt nije od prvog interesa. Doduše još od 1997. pa sve do početka rata u Ukrajini je NATO redovito održavao vojne vježbe na Crnom moru, ali Bukureštu i Sofiji se činilo kako se više pažnje posvećuje Sjevernom moru ili Atlantiku. Jer jedinice ratne mornarice SAD-a i Zapada se „ne osjećaju ugodno“ u razmjerno malenom moru na dometu Rusije. Ali okupacijom Krima i ratom u Ukrajini to se promijenilo.

Bruxelles tu najprije misli i na naftu i plin iz zemalja Kaspijskog jezera, jer i Azerbajdžan svoje fosilno blago izvozi ili preko Gruzije, ili preko Turske i opet po Crnom moru. A kako je Europi Rusija postala nepoželjan partner u trgovini naftom i plinom, tako joj je sve važniji i taj izvor – i opet, sigurnost na Crnom moru.

Turska

Već i kao članica NATO-a je Turska itekako zainteresirana za sigurnost Crnog mora, bez obzira koliko su trenutno složeni odnosi Ankare i prema Zapadu i prema Rusiji. Glavni adut Turske je sporazum sklopljen još davne 1936. u Montrealu po kojem je svjetska zajednica priznala stvaranje nove, sekularne Turske. Izuzetno važan detalj tog sporazuma je priznavanje i turskog potpunog suvereniteta i nad vodama Bosporskog tjesnaca, što znači da je na Ankari dopustiti ili ne dopustiti prolaz brodovima kroz Bospor i posred Istanbula.

Tako Turska već odavno zabranjuje promet Bosporom stranim ratnim brodovima koje nose nuklearno naoružanje, makar postoji bezbroj priča kako su se prije svega podmornice obje strane „švercale“ kroz taj prolaz. Ali od početka ruskog napada na Ukrajinu je Turska zabranila promet baš svim stranim ratnim brodovima i barem koliko se zna, tako se i odnos pomorskih snaga na Crnom moru od onda nije smio promijeniti.

Jer dok Rusija svim sredstvima želi proširiti svoj utjecaj na sjevernoj obali Crnog mora, čitava južna obala je Turska – i Ankara odlično zna vrijednost tog svog položaja na raskrižju između Istoka i Zapada.