Od svih seizmičkih geopolitičkih promjena posljednjih godina, možda je najupečatljiviji brzi pad Zapada kao sile u globalnom upravljanju klimatskim promjenama. Pod drugom administracijom predsjednika Donalda Trumpa, Sjedinjene Američke Države postale su i agresivnije i izolacionističkije nastrojene. U međuvremenu, Europska unija postala je plašljiva, fragmentirana i okrenuta prema sebi. Hoće li globalni jug, posebno Brazil, Južnoafrička Republika, Indija i Kina, uložiti više napora kako bi popunio prazninu u klimatskom vodstvu?

Ideja o koherentnom Zapadu

Poznato je da je 1972., na prvoj velikoj konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu u Stockholmu, tadašnja indijska premijerka Indira Gandhi izjavila: “Siromaštvo je najgori oblik onečišćenja.” Globalni jug i danas se bori s izazovom postizanja ciljeva održivog razvoja uz promicanje ekološke odgovornosti. Mnoge zemlje u razvoju dugo su se bojale da bi klimatske politike mogle produbiti povijesne nejednakosti ili ograničiti njihov rast. Ali, sada globalni jug ima priliku osigurati da međunarodna agenda odražava njegove prioritete. Mnogi tvorci politika prepoznaju potrebu za promjenom. Iako je globalna suradnja dovela do brojnih važnih klimatskih obveza, poput onih preuzetih na Samitu o Zemlji u Riju 1992. i onih sadržanih u Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama iz 2015., one su uglavnom neispunjene. Štoviše, financijska potpora bogatih zemalja znatno je ispod potrebne, što otežava djelovanje u području borbe protiv klimatskih promjena u zemljama u razvoju, narušava povjerenje u zapadne čelnike i smanjuje globalne ambicije.

Globalnom jugu ne nedostaje klimatskih vizionara – od Wangari Maathai do Vandane Shive i Chica Mendesa – koji su povezali zaštitu okoliša s osnaživanjem zajednice. No, Zapad desetljećima kontrolira klimatski narativ jer dominira znanošću koja informira UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama, multilateralne razvojne banke koje osiguravaju financiranje klime i globalne medije koji oblikuju javno mnijenje. To se posebno odnosi na SAD. Unatoč posrnućima, kao kada se predsjednik George W. Bush povukao iz Protokola iz Kyota 2001. godine, retoričke ambicije drugih američkih predsjednika, uključujući Billa Clintona, Baracka Obamu i Joea Bidena, osigurale su da Zapad ostane vodeći glas u oblikovanju programa borbe protiv klimatskih promjena, čak i kada to nije popraćeno djelovanjem. Trumpov povratak okončao je to doba. Njegova administracija ismijava klimatologiju, podupire industriju fosilnih goriva i osuđuje UN-ov Program održivog razvoja do 2030. (da ne spominjemo njegov destabilizirajući trgovinski rat). EU, oslabljena usponom krajnje desnice i zaokupljena jačanjem svoje obrane, nema političke volje i nije uspjela osigurati ekonomska sredstva za vođenje međunarodne klimatske suradnje i financiranja. Taj je slom razbio ideju o koherentnom “Zapadu”, ako je nešto takvo ikada postojalo. Ali, to bi moglo osnažiti globalni jug, koji snosi teret klimatskih šokova, da predvodi pravedniji i inkluzivniji prijelaz na čistu energiju. Unatoč kratkoročnim preprekama, dugoročno gledano, smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, što postaje sve izvedivije sada kada su obnovljivi izvori energije skalabilniji i pouzdaniji, može pomoći u stabilizaciji gospodarstava i poboljšanju javnog zdravlja. Mnoge vlade globalnog juga već su odigrale ključnu ulogu u oblikovanju ciljeva održivog razvoja i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Kina je također postala neprikosnoveni globalni lider u zelenoj tehnologiji, nadmašivši Zapad u prelasku na obnovljive izvore energije. Budući da je sada suočena s američkim trgovinskim barijerama, kineski višak solarnih panela, baterija i vjetroturbina mogao bi se preusmjeriti u zemlje u razvoju, jačajući njihov energetski suverenitet. Postoje naznake da Brazil, Indija, Južnoafrička Republika i Kina grade na ovim temeljima kako bi stvorili kohezivni program za borbu protiv klimatskih promjena uoči UN-ove konferencije o klimatskim promjenama (COP30) u Belemu u Brazilu, koja je usredotočena na kolektivno djelovanje ili mutirão. U travnju su brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva i glavni tajnik UN-a António Guterres okupili 17 čelnika država s globalnog juga i EU-a na samitu čiji je cilj povećanje ambicija zemalja u području borbe protiv klimatskih promjena uoči COP30. Brazil je također iskoristio svoje predsjedanje BRICS-om + kako bi stvorio zamah za COP30, stvarajući plan za proširenje suradnje na energetskoj sigurnosti i osnivanje Laboratorija BRICS-a za trgovinu, klimatske promjene i održivi razvoj. Početkom srpnja na summitu predsjednika i čelnika država BRICS+ odobrena je Okvirna deklaracija čelnika o financiranju borbe protiv klimatskih promjena.

Suradnja Jug-Jug

Ostaje neizvjesno hoće li ove inicijative dati opipljive rezultate s obzirom na različite interese zemalja članica BRICS+. Primjerice, nekoliko članica, poput Rusije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ekonomski ovisi o fosilnim gorivima. U međuvremenu, Južnoafrička Republika koristi svoje predsjedanje G20 da se glas Afrike jače čuje i kako bi potaknula otpis duga, zelenu industrijalizaciju i jeftino financiranje – drugim riječima, pokušava riješiti strukturne prepreke koje sprječavaju ugrožene zemlje da ulažu u ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu na njih. Uz odgovarajuću financijsku i tehnološku potporu, zelena tranzicija može potaknuti široko rasprostranjeno blagostanje u zemljama u razvoju. Troškovi čiste tehnologije naglo su pali, uglavnom zbog kineskih industrijskih kapaciteta, što je neke od materijalnih uvjeta za klimatsko vodstvo na globalnom jugu učinilo povoljnijima. Povrh toga, Kina bi mogla financirati projekte dekarbonizacije u drugim zemljama putem zajmova u juanima, kredita za pomoć izvoznicima i zamjene duga za čistu energiju. Ako budu uspješni, napori članova BRICS+ za dedolarizaciju mogli bi prevladati financijska uska grla i smanjiti ovisnost o zapadnim bankama.

U današnjem fragmentiranom svijetu multilateralizam je i dalje ključan, a suradnja Jug-Jug na dogovorenim klimatskim ciljevima nudi snažnu platformu za njegovu revitalizaciju. Globalni jug također je u dobroj poziciji za vođenje plurilateralnih inicijativa koje unaprjeđuju klimatska rješenja. Ove koalicije voljnih ključne su za suprotstavljanje taktikama maltretiranja kojima se služi Trumpova administracija, poput korištenja trgovinskim pregovorima za promjenu investicijskih prioriteta drugih vlada i slabljenjem njihove zelene politike. Naravno, zapadne zemlje moraju biti pozvane na odgovornost na COP30 za svoje povijesne emisije i neispunjena obećanja o financiranju borbe protiv klimatskih promjena. Ali, taj samit ključna je prilika za globalni jug da pokaže da se klimatski i razvojni ciljevi međusobno ne isključuju. Da bi je iskoristili, čelnici tih zemalja moraju svoje razlike podrediti svom prevladavajućem interesu da predstave jasnu viziju energetske tranzicije koja donosi poboljšanje njihovim narodima i štiti planet.