Željeći uzeti što više novca iz europskih fondova, Poljska je obnovila zračne luke koje su praktički prazne.

Poljska slovi za članicu EU koja je najuspješnije iskoristila novac iz europskih fondova koji joj je stajao na raspolaganju. Tako je bilo i u slučaju povlačenja novca za obnovu infrastrukture u tamošnjim zračnim lukama.Prema podacima Europske komisije, od 2007. do 2013. Poljska je povukla gotovo 616 milijuna eura za obnovu ukupno 12 aerodroma, više od trećine ukupnog novca predviđenog za unapređenje zračnih luka u cijeloj EU. Iako je obnova donijela nova radna mjesta, privukla investicije i turiste u poljske regije, dio projekata sve više "miriši" na potpuni promašaj.Sporna su tri aerodroma – Lodz, Lublin i Rzeszow.

U njihovu obnovu i dogradnju uloženo je 245 milijuna eura, od čega je iz europskih fondova došlo 105 milijuna eura. Vladine projekcije poslane Bruxellesu govorile su da će te zračne luke godišnje primati tri milijuna putnika. No, lani je prošlo tek malo više od milijun putnika.Najviše pažnje privlači zračna luka u Lodzu gdje je izgrađen novi međunarodni terminal, a lani je kroz njega prošlo svega 353.633 putnika. Tijekom ljetne sezone u Lodz slijeću samo četiri zrakoplova dnevno. Jerzy Kropiwnicki, gradonačelnik Lodza između 2002. i 2010. kaže za Reuters kako cilj izgradnje novog terminala i nije bila profitabilnost zračne luke, već podrška lokalnom gospodarstvu.

No, bivši predsjednik poljske aviokompanije LOT, Jacek Krawczyk kaže kako je dogradnja Lodza nakon obnove varšavskog aerodroma i izgradnje autoceste bila potpuno besmislena. "Od Varšave do Lodza autocestom se dolazi za 50 minuta", pojašnjava Krawczyk. Međutim, ulaganja u besperspektivne zračne luke nije samo poljska specifičnost. Prema podacima Međunarodnog vijeća zračnih luka, u Europi postoji 80 aerodroma koji godišnje privuku manje od milijun putnika. Štoviše, jedan španjolski aerodrom, otvoren prije tri godine, do sada nije prihvatio niti jedan let. Jacek Krawczyk smatra kako Poljska nije iznimka, ali da je dio problema izazvala želja poljske vlade da povuče što je moguće više novca u kratkom vremenskom razdoblju.