Iako je u široj javnosti prošlo relativno nezamijećeno nedavno potpisivanje ugovora između Vlade Velike Britanije i francusko-kineskog konzorcija tvrtki predvođenih EDF-om i Arevom o gradnji dva nova nuklearna reaktora, to bi moglo donijeti nekoliko presedana u europskoj energetici.

Prije svega je riječ da se u Britaniji po prvi puta u 20 godina radi jedna nuklearna elektrana. To je i jedan od prvih projekata u svijetu nakon nuklearne katastrofe u Fukušimi kada su gotovo sve zemlje stavile moratorije na izgradnju novih nuklearki, a neke poput Njemačke čak i odustale od nuklearne energije.

Državne subvencije
No, dok sama odluka o izgradnji nuklearke snage 3200 MW u britanskom Hinkleyu, koja se radi s novom tehnologijom nuklearnih reaktora tzv. EPR , nije sporna jer projekt podržava i javnost, kontroverzni su financijski uvjeti. Projekt je težak osam do 16 milijardi funti (9,6-19,2 milijardi eura), a od toga  će 10 milijardi biti namireno s državnim jamstvom. Europska unija je već pokrenula istragu o tom projektu smatrajući da se radi o nezakonitoj subvenciji. No, ono što je možda još i problematičnije za čitavi elektro-energetski biznis u Europi je namjera Velike Britanije da investitoru u nuklarku Hinkley Point C zagarantira otkupnu cijenu energije za narednih 35 godina.

Štoviše, radi se o cijeni od 92,50 funti (110 eura) po megavatu (Mwh) i koja je trostruko veća od aktualne cijene električne energije na burzama u Europi. Za primjer, cijena za danas isporučenu struju je na burzi EEX u Leipzigu bila 33,76 eura za MWh. U Francuskoj je na burzi ista struja koštala 31,92 eura, a u Švicarskoj 28,28 eura po megavatu. Poznato je da Europska unija ne gleda blagonaklono kada zemlje članice daju veliki novac za očiglene subvencije, a protivi se i kada se cijene dogovaraju direktno, umjesto na burzi. Koliko je ugovorena cijena energije iz britanske elektrane nerealno visoka, pokazuje i činjenica da Njemačka garantira svojim proizvođačima iz obnovljivh izvora energije (konkretno solarni izvori) maksimalnu cijenu od 100 eura po megavatu – na puno kraće vrijeme nego što je to slučaj s Britancima. Da je ugovorna cijena na dugo razdoblje ozbiljna stvar, pokazuje i situacija s hrvatskim projektom Plomin C koji dobrano kasni prvenstveno iz razloga što Hrvatska ne može investitoru garantirati, u skladu s 3. energetskim paketom EU-a, dugoročnu otkupnu cijenu električne energije, a što je prije bio običaj u većini energetskih projekta, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi. Iz Europske komisije se boje da bi ovaj potez Britanaca, a mogli bi ih sljediti i ostali, mogao u potpunosti uništiti nastojanja za povećanim ulaganjima u obnovljive izvore energije koji bi na taj način postali neisplativi.

Europskoj uniji bi problem mogle dodatno otežati zemlje poput Češke, Poljske, Bugarske, Litive, Slovačke i Rumunjske koje imaju u planu investicije u nuklearnu energiju, a koje bi se mogle odlučiti i za britansko poimanje slobodnog energetskog tržišta. Günther Oettinger, povjerenik za energiju EU-a, opisao je ovaj britanski nuklearni sporazum kao vraćanje tržišta energije nekoliko desetljeća unatrag, u regulirano tržište i "sovjetsku eru". Naravno, ovdje nije samo u pitanju energetika nego krupni biznis i u konačnici politika. Interes za ovakav model gradnje nukelarne elektrane imaju sama Britanija koja bi na taj način ubrizgala milijarde funti u svoje gospodarstvo. S druge strane, veću ili manju podršku će im dati i Francuska jer će upravo njihov EDF te Areva, kao najveća svjetska tvrtka za proizvodnju nuklearnih postrojenja, biti nositelji tog projekta. Službeni Pariz je već upozorio Bruxelles da ne usporava gradnju Hinkley Pointa jer bi to moglo dovesti u ozbiljne probleme francusku nuklearnu indsutriju koja zapošljava desetine tisuća ljudi, a koja je zbog izostanka narudžbi u ozračju nakon Fukošime u velikim problemima.

To će sve zasigurno rezultirati zaoštravanjem odnosa Londona i Bruxellesa, a koji ionako nisu sjajni i u koje bi se mogao uplesti i Berlin. Poznato je da Britanija već duže vrijeme, a posebice u mandatu premijera Davida Camerona, zauzima sve distanciraniji stav prema Europskoj uniji, a poslije 2020. bi se mogao održati i referendum na kojem će Britanci odlučivati žele li uopće biti više u EU. Nema sumnje da bi sukob oko ovako značajnog i vrijednog projekta dodatno povećao broj euroskeptika na Otoku koji bi bili uvjereni da je Njemačka napokon u potpunosti preuzela kontrolu nad Unijom. Za razliku od Britanije, u Finskoj se u tišini, sasvim u skladu s praksom Europske unije, također planira gradnja nove nuklearne elektrane snage 1200 MW. To je jedna od rijetkih zemalja u kojoj nuklearna opcija nije postala upitna niti nakon Fukošime i u kojoj su radovi na takvim projektima tekli čitavo vrijeme. Investitor u novi projekt težak šest milijardi eura je tvrtka Fennovoima,a posebno upada u oči da su se Finci okrenuli Rusima i nihovom Rosatomu kojem je to prvi izvozni projekt u Europi u postsovjetskoj eri.

Nukelarna elektrana Pyhäjoki je greenfild investicija bez državnih potpora, a zanimljivo je da projekt podupire čak 74 posto stanovništva istoimene općine na sjeveru Finske. Ova nuklearka će biti više nego dvostruko učinkovitija od one Britanske "Cijena struje iz  elektrane Pyhäjokia neće prelaziti 50 eura po megavatu. Protivim se bilo kakvim državnim subvencijama u energetici jer one uvijek znači da će investitor napuhavati cijenu i konačni iznos koji će morati platiti potrošaći će uvijek biti visok", naglašava Pekka Ottavainen, direkor zadruge tvrtki i jedinica lokalne samouprave koje ja vlasnik Fennovoime. Iako za sada još nije izdana građvinska dozvola za ovaj projekt, Ottavainen očekuje da neće biti administrativnih zapreka i da će početkom 2014. krenuti radovi. 

Ruska tehnologija
Finci su prvi koji su  još 2005. godine započeli implementaciju novog nuklearnog reaktora European Pressurized Reactora (EPR), koji je sigurniji i pouzdaniji od dosadašnjih, u elektrani Olkilouoto. Projekt razvija finska tvrtka TVO, no ne nazire se kraj gradnje, a troškovi su s prvobitnih tri milijarde eura porasli na 8,5 milijardi. Struja iz te nuklearke trebala je poteči 2009., no novi rok je 2016. Trenutno se partneri u tom projetku, TVU te konzorcij francuske Areve i njemačkog Siemensa, na sudu optužuju krivnju oko kašnjenje i troškova. U međuvremenu je EDF pokrenuo projekt izgradnje nuklearne elektrane, bazirane na EPR tehnologiji, u Flamanvilleu u Francuskoj. No, već su nekoliko puta prekoračeni rokovi i proračun te se ne nazire kada će ona postati operativna. Zbog svega toga su se u Fennovoimi odlučili izbjeći francusku tehnologiju te se okrenuti Rusima čiji novi reaktori se također baziraju na nekoj vrsti EPR tehnologije, a već funkcioniraju širom svijeta. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Šezdeset godina od prve elektrane

Hrvatska među `nuklearnim´ nacijama

Prema podacima Agencije za nuklearnu energiju (IAEA), danas u svijetu 31 država koristi nuklearnu tehnologiju za dobivanje električne energije. Iako nema na svom teritoriju samu nuklearnu elektranu, među tim društvom je i Hrvatska kojoj pripada polovica NE Krško snage oko 700 megavata (MW). Prema podacima IAEA, trenutno je operativno 439 komercijalnih reaktora (nisu uključeni oni za vojne svrhe), a još 60-ak ih je u fazi izgradnje. Svijet raspolaže s više od 376 tisuća megavata snage instalirane u nuklearkama. Prvi civilni nuklearni reaktor predstavljen je 1951. u SAD-u 1951., a 1954. je u SSSR-u napravljena elektrana Obninsk. No, prva komercijalna nuklearka bila je Calder Hall u Velikoj Britaniji iz 1956.