Uzdrmani njemački kancelar Friedrich Merz proveo je najveću rekonstrukciju savezne vlade još od vremena Konrada Adenauera prije sedam desetljeća. Savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier razriješio je dosadašnje i imenovao nove članove vlade, dok je zastupnički klub CDU/CSU izabrao Thorstena Freia za novog predsjednika parlamentarne skupine.

Više od deset ministara, državnih tajnika i vodećih dužnosnika obuhvaćeno je preslagivanjem. Umjesto dojma odlučnog novog početka, rekonstrukcija je izazvala ogorčenje i otvorenu pobunu unutar CDU-a.

Sve ide na mlin AfD-a

Kancelar tvrdi da velike rekonstrukcije nisu ništa neuobičajeno. Ipak, analitičari podsjećaju da je posljednja ovako opsežna promjena provedena još u listopadu 1956., kada je kancelar Konrad Adenauer smijenio više ministara. Adenauer je nakon toga ostao na vlasti još sedam godina, no malo tko vjeruje da će Merz uspjeti ponoviti takvu političku dugovječnost. Rekonstrukciji je prethodila ostavka jednog od najutjecajnijih ljudi CDU-a, predsjednika parlamentarnog kluba CDU/CSU Jensa Spahna.

Spahn je bio ministar zdravstva u vladi Angele Merkel, a pod Merzom je vodio zastupnički klub vladajuće Unije. Od 2010. živi sa svojim partnerom Danielom Funkeom, s kojim se vjenčao 2017., a njegova seksualna orijentacija nikada nije predstavljala prepreku političkoj karijeri u konzervativnom CDU-u. No, sredinom srpnja objavio je da su on i suprug postali roditelji. “Moj suprug postao je tata, a s njim i ja. Georg je naša najveća sreća”, rekao je za Bild. Dijete je rođeno uz pomoć surogat-majke u SAD-u. Upravo je to izazvalo političke prijepore jer je surogat-majčinstvo u Njemačkoj zabranjeno, a CDU se godinama protivi njegovoj legalizaciji. Nakon toga Spahn je podnio ostavku.

Njegov odlazak otvorio je Merzu prostor za veliko preslagivanje vlade, ali je način na koji ga je proveo izazvao još veću krizu. Posebno burne reakcije izazvala je smjena ministra prometa. Za svoju smjenu doznao je preko stranačkih tijela i medija, bez prethodnog razgovora s kancelarom. Upravo je takav način vođenja kadrovske politike postao glavna zamjerka unutar CDU-a. Da najveći problem za Merza više nije oporba nego vlastita stranka pokazao je predsjednik CDU-a u Bremenu Heiko Strohmann, koji mu je na sjednici predsjedništva izravno poručio: “Vi ovdje ne vodite tvrtku, već stranku!” Dan poslije za Tagesspiegel upozorio je da nezadovoljstvo ubrzano raste.

Merzova kriza dolazi u trenutku kada krajnje desni AfD bilježi rekordnu potporu, a u Saskoj-Anhaltu čak se spominje mogućnost osvajanja apsolutne većine. Iako mnogi smatraju pretjeranom izjavu bavarskog premijera Markusa Södera da je ova vlada “posljednji metak demokracije”, sve je više upozorenja da političke pogreške kancelara izravno jačaju AfD. Merz je velikom rekonstrukcijom želio pokazati odlučnost i otvoriti novo poglavlje svoje kancelarske ere. Umjesto toga, suočio se s najvećim otporom iz vlastitih redova otkako je preuzeo vlast.

Ljutnja na stranačkog vođu

Glavni urednik BILD-a Robert Schneider smatra da je Merz izgubio političku inicijativu. “Već više od tjedan dana savez CDU/CSU dominira političkom arenom: prvo ostavka vođe parlamentarne skupine Jensa Spahna, a zatim groteskno neuspješna rekonstrukcija kabineta. Često citirani stih Hermanna Hessea: ‘U svakom početku prebiva čarolija’ nipošto se ne može primijeniti na nedovršeni novi početak saveznog kancelara.’”

Vrhunski stručni tim

Od ordinacije s jednom stomatološkom stolicom do centra za najzahtjevnije dentalne zahvate

središte produktivnosti - HONOR Magic V6

Zašto bi preklopni telefon mogao zamijeniti prijenosno računalo na putu

Komentator portala Focus.de Gabor Steingart još je oštriji: “Ustav navodi da sva državna vlast proizlazi iz naroda. Ali jednako lako bi se moglo reći da sva vlast proizlazi iz ogorčenja. Tko god može generirati, kontrolirati i pojačati to ogorčenje, novi je kralj, nešto što se više ne može reći za Friedricha Merza. Ogorčenje je usmjereno protiv njega. Ljutnja prema stranačkom vođi postala je definirajući element novog osjećaja jedinstva unutar CDU-a. Ili, kako je to rekao dobitnik Nobelove nagrade Albert Camus: ‘Ogorčen sam, dakle jesmo.’”