Pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana posljednjih su dana ušli u novu, tehničku fazu. Iza razgovora o prekidu neprijateljstava i iranskom nuklearnom programu, međutim, krije se pitanje koje bi moglo odrediti geopolitičke odnose na Bliskom istoku desetljećima unaprijed – tko će nakon rata upravljati Hormuškim tjesnacem.

Tri milijarde dolara za Teheran

Upravo se oko tog uskog morskog prolaza, kroz koji prolazi približno petina svjetske trgovine naftom i velik dio ukapljenog prirodnog plina, danas lomi budući odnos snaga između Irana, arapskih država Perzijskog zaljeva i Zapada. Tijekom neizravnih pregovora u Dohi postignut je preliminarni dogovor između SAD-a i Irana o isplati tri milijarde američkih dolara Teheranu. Istodobno, diplomatski izvori navode da se razgovori o budućem statusu Hormuškog tjesnaca nastavljaju prema novom prijedlogu koji je iznio Oman. Pregovaračke delegacije trebale bi se vratiti u svoje zemlje na dodatne konzultacije prije nastavka razgovora.

Ranije tijekom dana započeli su novi neizravni pregovori američke i iranske delegacije u Dohi. Prema izvorima, američka delegacija razgovara s katarskim posrednicima, dok iranska strana pregovore vodi uz posredovanje Pakistana. Američki i iranski izaslanici u srijedu su u Dohi održali neizravne tehničke razgovore u okviru provedbe uvjeta memoranduma o razumijevanju između Washingtona i Teherana, koji bi trebao otvoriti put prema okončanju sukoba na Bliskom istoku. Iako se u javnosti najveća pozornost posvećuje prekidu vatre, odmrzavanju iranske imovine i budućnosti nuklearnog programa, diplomatski izvori sve otvorenije priznaju da je upravo Hormuški tjesnac postao središnje pitanje pregovora. Teheran smatra da mu rat pruža priliku kakvu nije imao desetljećima – međunarodno priznanje vodeće uloge u upravljanju najvažnijim energetskim pomorskim koridorom na svijetu. Iransko vodstvo inzistira na tome da upravo Iran mora imati ključnu riječ u reguliranju plovidbe, nadzoru sigurnosti te mogućnosti uvođenja naknada za prolazak trgovačkih brodova nakon isteka privremenog 60-dnevnog razdoblja tijekom kojeg bi prolazak ostao besplatan.

Uloga Omana

S druge strane, Washington takvu mogućnost odbacuje. Američko stajalište ostaje nepromijenjeno, Hormuški tjesnac mora ostati međunarodni plovni put otvoren za slobodnu plovidbu, bez jednostrano uvedenih pristojbi i bez prava bilo koje države da odlučuje tko smije, a tko ne smije proći tim strateškim prolazom. Zbog toga pregovori više nisu samo pitanje mira između Irana i SAD-a, nego i pitanje buduće sigurnosne arhitekture cijelog Perzijskog zaljeva. Iran procjenjuje da bi uvođenjem sustava obveznih naknada za prolazak godišnji prihodi mogli dosegnuti i 40 milijardi američkih dolara. Takve procjene temelje se na činjenici da kroz Hormuški tjesnac svakodnevno prolazi između 120 i 140 trgovačkih brodova. Iranski stratezi smatraju da bi, uvede li se sustav naplate sličan onome koji postoji u Sueskom ili Panamskom kanalu, država mogla ostvariti desetke milijardi dolara godišnje prihoda. Pojedini iranski mediji i analitičari čak spominju iznose veće od 100 milijardi dolara godišnje, no većina zapadnih ekonomskih stručnjaka takve procjene smatra nerealnima. Prema njihovim izračunima, čak i uz relativno visoke pristojbe, stvarni prihodi vjerojatnije bi se kretali između jedne i sedam milijardi dolara godišnje zbog međunarodnog pomorskog prava, mogućeg otpora brodarskih kompanija te činjenice da Hormuški tjesnac dijele Iran i Oman. Upravo zato pitanje Hormuškog tjesnaca odavno više nije samo pomorsko ili pravno pitanje, ono je postalo simbol buduće raspodjele moći na Bliskom istoku. Tko bude određivao pravila prolaska kroz ovu energetsku arteriju, imat će snažan utjecaj ne samo na regionalnu sigurnost, nego i na cijene energije, svjetsku trgovinu te odnose velikih sila u desetljećima koja dolaze.

Oman, koji s Iranom dijeli ulaz u Hormuški tjesnac, posljednjih je godina bio ključni posrednik između Teherana i Zapada, a sada pokušava preuzeti i važnu ulogu u poslijeratnom upravljanju tim strateškim plovnim putem. Prema diplomatskim izvorima, Muscat je predložio model prema kojem bi Iran i Oman zajednički upravljali tjesnacem, dok bi se brodovima naplaćivale naknade isključivo za usluge poput sigurnosti plovidbe, navigacijskih sustava, zaštite okoliša i razminiranja, uz međunarodni nadzor.

Pregovarački adut

Takav prijedlog znatno je prihvatljiviji Zapadu od iranskog zahtjeva za obveznim pristojbama koje bi Teheranu dale gotovo potpunu kontrolu nad prolazom. Hormuški tjesnac ključan je pregovarački adut zbog goleme energetske važnosti: kroz njega prolazi oko petine svjetske nafte i velik dio ukapljenog prirodnog plina iz regije. Svako ometanje plovidbe brzo diže cijene, troškove osiguranja i remeti globalna tržišta. Prije rata Hormuški tjesnac funkcionirao je kao međunarodni plovni put sa slobodnom plovidbom. No nakon eskalacije sukoba Iran je pokazao spremnost da kontrolu nad prolazom koristi kao politički i gospodarski instrument, pri čemu naplatu prolaska vidi kao potencijalni izvor prihoda i sredstvo jačanja regionalnog utjecaja. Oman je SAD-u i zapadnim saveznicima predstavio prijedlog prema kojem bi naknade za prolazak bile dobrovoljne, po uzoru na modele u Malajskom i Singapurskom tjesnacu, gdje se sredstva koriste za sigurnost plovidbe. Iran, međutim, inzistira da pristojbe budu obvezne. Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi poručio je da je prioritet Teherana dogovor s Omanom, ali je upozorio da će Iran, ne postigne li se sporazum, razmotriti jednostrane poteze.

Američka administracija i dalje se protivi svakom modelu koji bi ograničio slobodu plovidbe. Predsjednik Donald Trump nazvao je ideju naplate prolaska “neprihvatljivom”, dok Washington istodobno naglašava spremnost na nastavak suradnje s Omanom i rješavanje tehničkih razlika kroz pregovore. Upravo će budući status Hormuškog tjesnaca biti jedno od ključnih pitanja mogućeg trajnog mirovnog sporazuma između SAD-a i Irana.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji