Istraživači diljem svijeta tragaju za geološkim vodikom, resursom koji bi mogao pomoći čovječanstvu odmaknuti se od fosilnih goriva.

Geološki vodik, poznat i kao bijeli, zlatni ili prirodni vodik, plin je ispod Zemljine površine koji, smatra se, nastaje visokotemperaturnim reakcijama između vode i minerala bogatih željezom, piše CNBC.

Vodik je ključan element u energetskoj tranziciji prema održivim izvorima energije, no proces njegove proizvodnje uglavnom podrazumijeva uporabu fosilnih goriva poput ugljena i prirodnog plina što stvara velike količine stakleničkih plinova.

Dakako, postoje ekološki prihvatljive metode proizvodnje vodika. Zeleni vodik proizvodi se iz viška obnovljivih izvora energije korištenjem čiste električne energije (solarne energije ili energije vjetra) za elektrolizu vode, no taj je proces zasad skuplji od proizvodnje sivog vodika iz prirodnog plina reformacijom metana.

U tom kontekstu, porastao je interes za geološkim vodikom pa za njim sada tragaju po SAD-u, Kanadi, Australiji, Francuskoj, Albaniji, Španjolskoj, Kolumbiji i Južnoj Koreji.

U prilog tome govori istraživanje koje je u ožujku objavila konzultantska tvrtka Rystad Energy, a koje je pokazalo da je krajem prošle godine 40 kompanija tragalo za prirodnim nalazištima vodika, četverostruko više negoli 2020. godine.

Slučajno otkriće

Geološki vodik nenamjerno su otkrili djelatnici kanadske tvrtke Hydroma još 1987. godine u zapadnoafričkoj državi Mali, u malom selu otprilike 60 kilometara udaljenom od glavnog grada Bamaka. Bušili su tlo u potrazi za vodom, no umjesto nje naišli su na obilje vrlo zapaljivog plina bez mirisa. Bunar su ubrzo začepili i zaboravili na njega.

Dva desetljeća kasnije, istraživanja na tom mjestu pronašla su izvore geološkog vodika koji se danas koristi za napajanje malijskog sela Bourakébougou.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Prošle godine, istraživači u sjeveroistočnoj Francuskoj pokrajini Lorraine otkrili su vjerojatno najveće svjetsko nalazište prirodnog vodika do danas, to otkriće dodatno je potaknulo ljude na razmatranje vodikovog potencijala u kontekstu prelaska na čistu energiju.

“Prirodni vodik izazvao je veliko uzbuđenje, ali pomalo je neizvjesno govoriti o njegovom potencijalu jer ni jedan od ovih projekata nije započeo s proizvodnjom i izvlačenjem vodika – osim onog u Maliju”, rekao je Minh Khoi Le, voditelj istraživanja vodika u Rystad Energyju.

Dodao je kako još uvijek postoji “mnogo upitnika oko cijele priče o prirodnom vodiku”, no čini se da bi ideja mogla imati pokriće.

Što kažu skeptici?

Ipak, u nju nisu svi uvjereni. “Ponekad želimo trčati prije nego što možemo hodati”, kazala je Ana Maria Jaller-Makarewicz, energetska analitičarka na Institutu za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA) pa naglasila da bi najprije trebali pronaći način da sivi vodik zamijenimo zelenim.

Također, skupina akademika, znanstvenika i inženjera okupljena u Hydrogen Science Coalition na svom blogu nedavno je istaknula da geološka otkrića vodika trenutno opskrbljuju svijet s manje dnevne energije nego jedna vjetroturbina.

“Unatoč nedavnim visokoprofilnim otkrićima od Francuske do Albanije, jedina svjetska dokumentirana bušotina za proizvodnju vodika nalazi se u Maliju i proizvodi gotovo čisti vodik iz plitkog sloja rezervoara vrlo malom brzinom od oko pet do 50 tona godišnje. To je ekvivalentno 0,3 do tri barela nafte dnevno – izlaznoj snazi manjoj od desetine jedne vjetroturbine srednje veličine”, naglasio je geostrateg i energetski konzultant dr. Arnout Everts.

Komentirao je i potencijal nalazišta s najvećim izmjerenim protokom bijelog vodika do danas. “S oko 200 tona vodika godišnje, procijenjeni protok albanskog nalazišta samo je 1/350 onoga što bi zahtijevala tipična čeličana koja godišnje troši 70 tisuća tona vodika”, pojasnio je Everts.

Nadalje, stručnjaci okupljeni u Hydrogen Science Coalition izrazili su zabrinutost za okoliš zbog procesa ekstrakcije geološkog vodika, izazovnog transporta te distribucije što znači da se taj plin vjerojatno neće naći tamo gdje je najpotrebniji, smatraju.

“Uzimajući u obzir dosadašnja saznanja, izgledi za otkrivanje geološkog vodika koji bi se mogao izvlačiti u količinama usporedivim s velikim nalazištima prirodnog plina čine se prilično skromni”, zaključili su.