Poplava visokoškolskih institucija u Srbiji. Tu je rečenicu svojedobno izrekao predsjednik Saveza ekonomista Srbije dr. Dragan Đuričin. Cijenjeni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu tada je izjavio kako je najomiljeniji proizvod u Srbiji svjedodžba i da s tom ljudskom slabošću vješto manipuliraju vlasnici novih privatnih sveučilišta i fakulteta. Liberaliziranje obrazovnog sustava, koje je započeto još tijekom vlasti Slobodana Miloševića, otvorilo je vrata širokoj poduzetničkoj inicijativi u toj djelatnosti. Profesor Đuričin smatra da državna sveučilišta nisu uspjela da se prestoje u hodu, da obave jednu simuliranu reformu, što je pogodovalo da se, s druge strane, na “zelenoj livadi” dogodi eksplozija kvaziinstitucija, kojima je glavni ako ne i jedini cilj bilo uzimanje novca, a ne da pomjeraju granice spoznaje. Đuričin ističe da je među utemeljiteljima tih ustanova bilo i onih koje je pokretala želja za novim znanstvenim i nastavnim metodama i saznanjima u ekonomiji i srodnim granama, te nezadovoljstvom načinom rada u postojećoj sredini, ali da je u velikoj većini primaran bio novac.

Blamaža znanosti
Srbija ima sedam državnih sveučilišta i još sedam privatnih. Ako se tome doda i pet obrazovnih ustanova, koje djeluju izvan sveučilišnog sustava, onda je shvatljivo do kakvih je promjena u kratkom vremenu došlo u srpskom obrazovanju. Sveučilištima u Beogradu (Beogradsko sveučilište i Sveučilište umjetnosti), Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu, Prištini i Novom Pazaru konkuriraju Sveučilište “Braća Karić”, Europsko sveučilište, Megatrend, Union u Beogradu, Gospodarska akademija u Beogradu, te privatno sveučilište u Novom Pazaru. Izvan sveučilišnog sustava su Fakultet za menadžment u Novom Sadu, Fakultet za informacijske tehnologije u Beogradu, fakulteti za sport i turizam te za pravne i poslovne studije u Novom Sadu, te Akademija lijepih umjetnosti u Beogradu. Ključna riječ u ovom obrazovnom labirintu je menadžment. Profesor Dragan Đuričin ističe da Srbija više nema velikih ekonomskih instituta, poput onog koji je svojedobno vodio dr. Branko Horvat. Primjetan je izostanak specijaliziranja, jer svi kalkuliraju što je “atraktivno” i čime bi se mogli lako baviti, odnosno brzo zaraditi. Izostalo je profiliranje visokoškolskih institucija koje bi istodobno težile tome da imaju i znanstvene prerogative. Profesor Đuričin navodi da u Beogradu ima 18 privatnih fakulteta za menadžment, biznis ili ekonomije, dok ih je u Novom Sadu još 12. Zanimljivo je, dodaje Đuričin, da postoje fakulteti koji još nemaju treću godinu studija, a već daju magistrature na obrađene magistarske radove, pa čak i doktorate. Zgrožen kaže da je nevjerojatno da fakultet koji još nije izveo prvu generaciju studenata već daje znanstvene radove. Doktoratom se daje znanstveni doprinos, koji je nedvosmislen, koji je originalan… Ovo što imamo, zaključuje profesor Đuričin, nije širenje znanstvenih temelja, to je inflacija i blamaža znanosti.

Unionova četiri menadžmenta
U kojoj mjeri je ovaj sveučilišni profesor u pravu, govori lista tzv. menadžerskih fakulteta. Sveučilište “Braća Karić”, primjerice, ima Fakultet za poduzetnički menadžment i Fakultet za menadžment u sportu. Na Europskom sveučilištu može se upisati Fakultet za internacionalni menadžment, Fakultet za europski biznis, Fakultet za strateški i operativni menadžement i Fakultet za uslužni biznis. Na Megatrendu postoje po dva fakulteta za menadžment (Beograd i Valjevo) i za poslovne studije (Beograd i Vršac), te fakulteti za geoekonomiju i za državnu upravu i administraciju. Sveučilište Singidunum ima Fakultet za informatiku i menadžment i Fakultet za turistički i hotelijerski menadžment, dok se na Sveučilištu Union može izučavati industrijski menadžment, graditeljski menadžment, poduzetnički menadžmet i menadžment nekretnina. Ovo sveučilište ima i svoju Bankarsku akademiju. Profesor Đuričin smatra da je to posljedica neprihvatanja razvojnih trendova u struci. Sveučilišta u Srbiji nisu prihvatila Bolonjski proces, odnosno reforma se svela na to da sve ostane onako kako je bilo i da se na to doda ono što se nema. Čini se da nisko mišljenje o menadžerskim i drugim visokim školama imaju i vodeće tvrtke u Srbiji. One polako prave “crne” liste fakulteta. Moglo bi se pokazati da je diploma najomiljeniji srpski proizvod, ali i da su mnoge od njih – bezvrijedne.

Godina 2000 eura

Najniža cijene studija menadžmenta iznosi 1500, a prosječna je oko 2000 eura za godinu. Studenti se ponašaju kao kupci, odnosno njihova je logika: ‘Platio sam, hoću pozitivnu ocjenu i hoću diplomu.’ Sudeći prema ‘štancanju’ diploma, nema naznaka da se fakulteti previše suprotstavljaju takvom ponašanju budućih menadžera (barem po diplomi).