Iako je dobivanje energije iz obnovljivih izvora sve jeftinije, u Aziji je ugljen i dalje kralj. Kako piše Deutsche Welle, Kina, Indija, Indonezija, Japan i Vijetnam sagradit će 80 posto najavljenih novih termoelektrana na ugljen, pokazuje izvješće londonskog think-tanka Carbon Tracker. Time znatno dolaze u pitanje ciljevi iz Pariškog klimatskog sporazuma koji su te države ratificirale. Međutim, dok ostatak svijeta polako napušta proizvodnju struje iz ugljena, postavlja se pitanje zašto graditi 600 novih neprofitabilnih termoelektrana? Detaljnija analiza pokazuje kako motivacija za gradnju nije financijske prirode.

Navedenih pet država već sada čine 75 posto svjetskih energetskih kapaciteta na ugljen. Od toga 55 posto kapaciteta u funkciji je u Kini, a 12 posto u Indiji. Izvješće Carbon Trackera ističe kako je 27 posto tih kapaciteta već sada neprofitabilno, a dodatnih 30 posto posluje na “pozitivnoj nuli”. S druge strane, novi obnovljivi izvori mogli bi zamijeniti oko 80 posto termoelektrana na ugljen u svijetu i istoga trenutka zaustaviti i “spaljivanje” novca, tvrde autori izvješća.

Carbon Tracker predviđa da će do 2026. gotovo sve termoelektrane na ugljen biti skuplje tijekom rada nego što bi stajala izgradnja i puštanje u rad novih kapaciteta obnovljivih izvora energije. Ako bi svijet smanjio emisije ugljičnog dioksida u skladu sa zahtjevima Pariškog sporazuma, termoelektrane vrijedne 220 milijardi dolara postale bi suvišna imovina. “Ako je ugljen tako nekonkurentan i neeekonomičan, nećete ga koristiti. Osim ako nemate neke druge razloge koji nisu financijski”, ističe Catharina Hillenbrand Von Der Neyen, analitičarka Carbon Trackera.

Ti motivi mogu uključivati “percepiju sigurnosti opskrbe”, dodaje Hillenbrand Von Der Neyen. Li Shuo, politički savjetnik Greenpeacea za istočnu Aziju, smatra da je kineski plan izgradnje dodatnih 187 GW kapaciteta u termoelektranama na ugljen povezan s percepcijom da će to povećati BDP i stvoriti radna mjesta te tako ubrzati gospodarski oporavak od pandemije. No, Li vjeruje da su te termoelektrane predodređene za neuspjeh.

“Kina već sada ima više elektrana nego što ih može potencijalno koristiti. Posljedica toga jest da će svaka elektrana gubiti novac u srednjem i dugom roku”, naglašava Li.