Godinu dana nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, američka ekonomija kao da pokazuje dva lica. Dok makroekonomske brojke vrište “uspjeh”, u dubini sustava naziru se pukotine koje bi mogle definirati ostatak mandata, ali i budućnost transatlantskih odnosa.

S jedne strane, burza je dostignula nove visine, inflacija se smirila, a kućanstva očekuju rekordne porezne povrate. S druge strane, carine su američke potrošače koštale tisuće dolara, a odnosi s Europskom unijom ušli su u fazu napetih pregovora. Što je prva godina Trumpove vladavine donijela Americi i kako to utječe na Hrvatsku i EU?

Ekonomski rezultati prve godine su kontradiktorni, ali impresivni na površini. Indeks S&P 500 završio je 2025. s porastom od 17 posto, što je snažan signal povjerenja investitora. Iako je rast BDP-a od četiri do 4,5 posto u trećem kvartalu 2025. nadmašio sva predviđanja, on je primarno pogonjen deregulacijom i pouzdanjem poduzeća, dok stvarni trošak života za prosječnog Amerikanca ostaje upitna stavka. Inflacija se smanjila pa su cijene u studenom 2025. porasle za samo 2,7 posto u odnosu na godinu prije, manje nego što su ekonomisti predviđali.

Pozitivne vijesti dolaze i iz porezne politike. Trump je 4. srpnja 2025. potpisao One Big Beautiful Bill Act, zakon koji produljuje porezne olakšice iz 2017. godine i uvodi nove mjere. Ministar financija Scott Bessent najavio je gigantske porezne povrate u prvom tromjesečju 2026. – između tisuću i dvije tisuće dolara po kućanstvu. To je posljedica činjenice da su radnici nastavili zadržavati isti iznos poreza kao prije, dok su se stvarne obveze smanjile. Tax Foundation potvrđuje da će zbog tih promjena povrati biti veći nego inače.

Stranci (ne) pune blagajnu

Najveća kontradikcija Trumpove vladavine su carine. Dok predsjednik u kolumni za Wall Street Journal krajem siječnja nepokolebljivo tvrdi da “stranci pune našu blagajnu”, podaci New York Feda od 12. veljače su neumoljivi: 90 posto troškova carina platili su američki potrošači i tvrtke do kraja 2025. Tax Foundation procjenjuje da su carine 2025. značile povećanje poreza od tisuću dolara po kućanstvu, a 2026. dodatnih 1300 dolara. To znači da svako američko kućanstvo gubi tisuću dolara kupovne moći samo zbog carina.To je najveće takvo povećanje u SAD-u od 1993. godine.

Do kraja 2025., carine su dodale oko 0,7 postotnih bodova na stopu inflacije u SAD-u, prema radu Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja iz studenog. Drugim riječima, bez carina, inflacija u rujnu mogla je pasti s tri posto na 2,3 posto.

Ove carine posebno pogađaju Europsku uniju, glavnog trgovinskog partnera SAD-a. Trump optužuje EU da “ne plaća dovoljno za obranu”, pa su carine na europske proizvode dosegle 20 do 25 posto što je razbilo transatlantsko primirje iz 2024. EU vidi Trumpove poteze kao ekonomsku ucjenu, posebno nakon prijetnje carinama Danskoj zbog Grenlanda.

Europska unija pronašla je odgovor u Instrumentu protiv prisile (ACI) iz 2023. koji omogućuje zamrzavanje pristupa financijskim tržištima, zabranu investicija i kazne za američke gigante poput Googlea ili Applea. ACI daje alate Bruxellesu kojima može uvesti ili povećati carine, ograničiti izvoz ili uvoz putem kvota ili dozvola te nametnuti ograničenja na trgovinu uslugama. Također može ograničiti pristup javnoj nabavi, izravnim stranim ulaganjima, pravima intelektualnog vlasništva i pristupu financijskim tržištima bloka.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo

Budući da ACI nikada prije nije bio aktiviran, EU se nalazi u nepoznatim vodama, ističe Politico dodajući da to posebno vrijedi za dinamiku odnosa između Komisije i nacionalnih prijestolnica. Bruxelles treba predložiti pokretanje mehanizma, a to bi učinio samo ako zna da će se dovoljno prijestolnica složiti. Francuska je zagrijana, ali Njemačka i druge zemlje? Ne baš. “To je jedna od karata”, ali “stvarno nije prva u nizu koju koristite”, izjavio je litvanski ministar financija Kristupas Vaitiekūnas u intervjuu za Politico.

EU ima alate

EU drži 1,2 bilijuna dolara američkih trezoraca – njihova prodaja podigla bi prinose i pogoršala Trumpov deficit. No, ACI zahtijeva jednoglasnost 27 zemalja, što Mađarska i Slovačka blokiraju. Zato EU još čeka, ali priprema alternative: carine na američki bourbon i Harley-Davidson kako bi pogodila republikanski elektorat pred međuizbore za Kongres 2026., zabranu uvoza LNG-a (20 posto EU plina dolazi iz SAD-a) ili tužbe pred Svjetskom trgovinskom organizacijom.

George Saravelos, voditelj istraživanja deviznih tržišta u Deutsche Banku, rekao je da europski javni i privatni sektor zajedno drže ukupno osam bilijuna dolara američkih dionica i duga, “dvostruko više nego ostatak svijeta zajedno”. “U okruženju u kojem se geoekonomska stabilnost zapadnog saveza egzistencijalno narušava, nije jasno zašto bi Europljani bili toliko voljni igrati ovu ulogu”, napisao je Saravelos u bilješci klijentima u siječnju.

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, poručuje da EU “ima alate”, a Macron da “neće popustiti ucjeni”. Ako Trump eskalira – primjerice oko Grenlanda – EU bi mogla aktivirati ACI, što bi pokrenulo recipročni rat. Za sada pregovori dominiraju, ali tenzije rastu.

Prva godina Trumpa 2.0 pokazala je da se američko gospodarstvo može umjetno stimulirati poreznim olakšicama, ali da carine djeluju kao sidro koje usporava stvarni napredak. Za Hrvatsku i ostatak EU-a, ovo je godina otrežnjenja. Transatlantski most više nije stabilna konstrukcija, već poligon za nadmetanje u kojem će pobjednik biti onaj tko dulje izdrži u “financijskom nuklearnom uzajamnom uništenju”.