U ovim posljednjim tjednima američke predsjedničke kampanje obje vas strane žele uvjeriti da imaju prave metode za spas gospodarstva koje je i dalje u krizi. Evo što trebate znati: ako pogledate rezultate, Obamina je administracija pogriješila u vezi s nekim stvarima, uglavnom zato jer je bila previše optimistična oko izgleda za brz oporavak.

No republikanci su u krivu što se tiče svega. Počnimo od tog neopravdanog optimizma. U danas poznatim predviđanjima objavljenima u siječnju 2009., ekonomisti koji su radili za novu administraciju predvidjeli su da će dosad većina posljedica financijske krize 2008. godine biti iza nas te da će stopa nezaposlenosti biti niža od 6 posto. To se očito nije dogodilo. Zašto je administracija tako pogriješila? Obamini su ljudi zapravo previdjeli nešto što je svakom gospodarskom analitičaru poznata stvar – da teške financijske krize nanose dugotrajnu gospodarsku štetu, a oporavak dugo traje. Pitanje koje bismo trebali postaviti s obzirom na tu neugodnu stvarnost jest koja bi politika omogućila najbolje izglede za popravak štete. Obamin tim zalaže se za aktivnu ulogu vlade. Njegov posljednji veliki gospodarski prijedlog, Američki zakon o radnim mjestima, pokušao bi ubrzati oporavak nastavkom javne potrošnje i ulaganjem u ljude koji će dana sredstva iskoristiti. S druge strane, republikanci ustraju u ideji da put do boljitka vodi preko oštrih rezova vladine potrošnje. I strašno su u krivu.

Najnoviji razorni dokaz te pogrešnosti omogućio je Međunarodni monetarni fond, koji je upravo objavio izvještaj World Economic Outlook. Ovaj izvještaj govori nam da nam je znatno gore nego što smo očekivali te da je rizik od nastanka globalne recesije sve veći. No nije on samo negativan, već sadrži pomnu analizu razloga za takvo stanje. Analiza zaključuje da neproporcionalan udio loših vijesti potječe iz zemalja koje provode mjere štednje kakve republikanci žele nametnuti Americi. OK, ne stoji to u izvještaju točno tim riječima, već kaže: "Aktivnosti su u posljednjih nekoliko godina bile slabije u gospodarstvima koje su provodile agresivne planove fiskalne konsolidacije." No to je ista stvar. Vodeći su se republikanci vezali za stav da je smanjenje potrošnje u gospodarstvu u depresiji, MMF-ovim riječima, "fiskalna konsolidacija", dobra stvar za stvaranje radnih mjesta. Ubrzo nakon izbora koji su se održali polovicom Obamina mandata, nova je republikanska većina u Domu predstavnika objavila manifest o gospodarskoj politici nazvan "Trošite više, dugujte manje, razvijajte gospodarstvo", u kojem su pozvali na duboke rezove u potrošnji i odbacili ideju da bi fiskalna konsolidacija mogla produbiti gospodarsku depresiju. "Nekeynesijanski učinci", stajalo je u manifestu, sve bi popravili. To se pokazalo kao daleko od istine. Monetarni fond je pokazao da su države koje najviše smanjuju potrošnju ujedno i države koje su iskusile najgori gospodarski pad.

Sve je više dokaza da su republikanci pogriješili kad su odbacili tradicionalni stav da smanjenje potrošnje u kratkoročnom smislu šteti gospodarstvu. Nedavni su rezovi potrošnje gospodarstvu naštetili više nego što je većina analitičara očekivala, čak i oni u MMF-u. A to nas dovodi do pitanja koji će oblik gospodarske politike nastupiti nakon izbora. Ako pobijedi Obama, vjerojatno će se zalagati za umjerene poticaje kako bi trenutni postupni oporavak pretvorio u brz povratak u punu zaposlenost. Međutim, republikanci su posvećeni gospodarskoj doktrini koja se u drugim zemljama pokazala pogrešnom te čak i katastrofalnom. Sve činjenice idu protiv republikanskih stavova i drugih aspekata gospodarske politike. Stranka se i dalje protivi učinkovitim financijskim regulativnim mjerama unatoč katastrofi koja je nastala 2008. I dalje je opsjednuta opasnošću od inflacije unatoč višegodišnjim lažnim uzbunama. Stoga nije izgledno da će odustati od politički prikladnih stavova o stvaranju radnih mjesta. Ako na izborima pobijedi Romney, republikanci će zasigurno smatrati da su njihove gospodarske ideje opravdane. Drugim riječima, politički bi se dobre stvari mogle dogoditi vrlo lošim idejama. A ako se to dogodi, Amerikanci će platiti cijenu toga.

Paul Krugman