Kupovna moć Talijana je u stalnom padu, te se sve više odlazi kupovati izravno u trgovinama tvornica ili na farmama. U 2007. godini bilo je 1377 trgovina u tvornicama, a u ovoj godini će broj porasti za čak 63 posto, odnosno do konca 2008. bit će ih 2256. Istodobno se zatvaraju male trgovine prehrambenih proizvoda, a otvaraju se tzv. hard discounti gdje su cijene mnogo niže. Mnoge obitelji izravno se opskrbljuju na poljodjelstvima, a i na tržnicama se otvaraju posebni štandovi za poljodjelce koji žele svoj proizvod prodati izravno, bez posrednika. Samo u prvom tromjesečju 2008. zatvoreno je 13.300 malih trgovina. “Mortalitet” malih trgovina veći je od “nataliteta”.

Manja prodaja stanova
Prema posljednjem ekonomskom izvješću (Bollettino Economico) talijanske središnje banke (Bankitalia), na kraju dvogodišta 2008.-2009. kupovna moć bit će niža nego što je bila 2007. godine. Inflacija u Italiji iznosi 3,8 posto, ali troškovi za svakodnevni život rastu po godišnjoj stopi od 5,8 posto. Zapravo cijena hrani je porasla za 6,1 posto (od toga najviše tjestenini i kruhu), cijena prometa za 6,9 posto (dizel za 31 posto, a benzin za 12,5 posto), te cijene struje, plina, vode za 7,2 posto. Za četveročlanu obitelj inflacija će zasad utjecati s porastom troškova za 130 eura mjesečno. Prema istom izvješću, bruto društveni proizvod (BDP) će rasti samo 0,4 posto ove godine i 0,6 posto sljedeće. Privatna potrošnja zbog visokih cijena neće rasti više od 0,2 posto u 2008. i 0,3 posto u 2009. godini. Proizvode dugotrajne upotrebe kupuje se u ovoj godini manje za dva posto, a automobila za čak 10 posto manje. Kao i drugdje u Europi, ali još manje nego u SAD-u, na troškove znatno utječe rata kredita za stanove, a i stanova se kupuje sve manje. Predsjednik vlade desnog centra Silvio Berlusconi doslovno je pobjesnio zbog svojih ministara koji govore o ekonomskim teškoćama i time ruše moral Talijanima. “Dosta s pesimizmom”, uskliknuo je Berlusconi i zatražio pokazivanje znakova optimizma kako bi se umirilo ljude i proziva ministre ekonomije da učine nešto. “Kriza postoji, ali nešto moramo učiniti”, tražio je Berlusconi od ministara.

Istodobno, ljudi, potrošači snalaze se kako mogu. Ne samo što raste broj prodavaonica u tvornicama, gdje su cijene i upola niže nego u trgovinama u gradovima, već se odlazi i na farme kupovati povrće. Susjedi u zgradi se dogovore, napišu popis potreba i netko od njih ode kupiti za sve izravno od proizvođača. Nastaju i blogovi na kojima se preporučuje gdje odlaziti kupovati i koje su cijene. Otvaraju se outleti za odjeću i obuću, kao i factory outleti, prodavaonice u tvornicama. Udruga trgovaca (Confesercenti) računa kako se već sada u outletima i factory outletima kupuje oko pet posto ukupne prodaje, što je oko 3,5 milijardi eura godišnje. Tu se dobije kvalitetna roba i do 70 posto jeftinija od iste u trgovinama. Broj onih koji kupuju u “hard dicountima” porastao je za 7,5 posto. U tim trgovinama je piće i do 65 posto jeftinije, deterženti i drugi proizvodi za higijenu jeftiniji su i do 60 posto, ali i proizvodi od tijesta. Revija Altroconsumo, koja se bavi pitanjima potrošnje i kvalitete proizvoda, načinila je u svibnju test na uzorku od 28 iste vrste tjestenine raznih proizvođača koja se prodaje u trgovinama i discountima. Rezultat: jeftina tjestenina nije ništa manje kvalitetna od skupe, odnosno od razvikanih marki. Talijani i sve više na posao nose jelo od kuće. To čine ne samo službenici, već i odvjetnici te drugi bolje plaćeni zaposlenici. Jer, ako se za sendvič, salatu, vodu i kavu dnevno potroši oko 20 eura, onda je to mjesečno najmanje 400 eura, što ni za one koji imaju natprosječnu plaću nije malo. Dok vlada jednog od najbogatijih Talijana ne zna što činiti da promijeni krizno stanje, Talijani su sami počeli štedjeti tamo gdje mogu. Talijani su zabrinuti i zato što će rezerve pšenice za kruh i tjesteninu požnjete ove godine (žetva je tek zaključena) u Italiji biti dovoljne za samo sedam mjeseci. Ostale količine treba uvesti iz drugih zemalja, a što će biti sve teže jer zemlje izvoznice zatvaraju svoja tržišta u strahu od nestašice hrane u svijetu, ali i zbog špekuliranja s cijenama. To proizlazi iz analize koja je prikazana na nacionalnoj skupštini udruge poljodjelaca Coldiretti.

Strateške pričuve
Svjetska kriza hrane počela se odražavati i na Italiju bez obzira što je nacionalna proizvodnja porasla, a potrošnja pala. Sergio Marini, predsjednik udruge Coldiretti, traži povećanje strateške pričuve kako bi se spriječila poskupljenja vezana za uvoz pšenice. “Međunarodna špekulacija pšenicom, a procjenjuje se kako će cijene porasti za 30 posto, stajati Italiju u ovoj godini oko 400 milijuna eura”, kazao je Marini. Talijani su najveći potrošači tjestenine na svijetu. Godišnje po stanovniku pojedu 27 kilograma tjestenine, što je tri puta više od potrošnje Amerikanaca ili ostalih Europljana. Istodobno pojedu i 66 kilograma kruha po stanovniku. Talijanski urod pšenice za kruh iznosio je za ovu godinu 3,5 milijuna tona, a za tjesteninu (oštro brašno) 4,5 milijuna tona. Ta količina nije dovoljna za potrebe Italije, a Marini kaže kako je potrebno nastaviti proces reforme poljodjelske politike koji je pokrenula Europska unija da se ne bi pogoršalo stanje s hranom u Europi jer su izvaneuropske zemlje ograničile izvoz. Predsjednik udruge talijanskih proizvođača kruha (FIPPA), Luca Vecchiato, ipak smiruje situaciju i poziva talijanske potrošače da ne budu zabrinuti, jer “kruha u Italiji neće manjkati ni sada ni nikad više”. Talijanska nacionalna proizvodnja pšenice zadovoljava samo 40 posto potreba, pa se prema tome situacije nije izmijenila i nije potrebno stvarati lažne uzbune već je potrebno pronalaženje rješenja za ubuduće.S druge strane, činjenica je kako je u Italiji cijena tjestenine u trgovinama u godinu dana porasla za 50 posto.

Od njive do tanjura 1900 kilometara

“Danas je više nego ikada potrebno razviti proizvodnju pokraj mjesta potrošnje, ne samo zbog ekonomskih razloga vezanih za porast cijena prijevoza, već i zbog zaštite okoliša”, rekao je Sergio Marini, predsjednik udruge Coldiretti. Uvoz pšenice iz dalekih zemalja nije više rješenje. Cijena prijevoza dostigla je trećinu ukupne cijene prodaje prehrambenih proizvoda. Posljednje istraživanje koje je provela poljodjelska udruga Coldiretti pokazuje kako jedan obrok hrane u prosjeku pređe 1900 kilometara od proizvođača do tanjura, i to svim prijevoznim sredstvima, od kamiona, brodova do zrakoplova. Bez zajedničke poljodjelske politike (PAC), koju je uvela EU, vjerojatno bi se obradive površine u Europi smanjile za jednu trećinu, pa bi tako i proizvodnja hrane bila 30 posto manja. Samo Italija bi u tom slučaju morala uvoziti hranu u vrijednosti od 10 milijardi eura, možda i iz siromašnih zemalja, te bi istodobno smanjila svoj izvoz za oko 30 posto. Rezultat toga bio bi veće siromaštvo u siromašnim zemljama, a bogate bi bile manje bogate. Zbog toga Marini inzistira na provedbi europskog plana razvoja i potpore poljodjelstvu. Ali, UN smatra da bi uskoro moglo doći do izvjesnog smirivanja aktualne krize s hranom. Agencija UN-a za hranu i poljodjelstvo prognozira da će ova godina biti vrlo povoljna za urod riže, pšenice i drugih žitarica. Globalni prinos u tim kulturama biti za tri posto veći nego lani i dostići će rekordne dvije milijarde i 180 milijuna tona.