Ogroman kineski trgovinski suficit, koji je 2025. dosegnuo rekordnih 1,2 bilijuna dolara, postao je glavna točka prijepora u njezinim ekonomskim odnosima s drugim zemljama. Dok konkurencija iz kineskog uvoza sve više pritišće domaće industrije, francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je da se Europa suočava s “kineskim tsunamijem” i pozvao na “uravnoteženje”. Donositelji politika diljem kontinenta izrazili su sličnu zabrinutost.

Štednja 40 posto BDP-a

Taj pritisak vjerojatno neće uskoro popustiti. Kinesko gospodarstvo raste brže od gospodarstava njezinih trgovinskih partnera, pa čak i ako njezin suficit tekućeg računa platne bilance ostane stabilan kao udio u vlastitom BDP-u Kine, njezini bilateralni trgovinski suficiti mogli bi nastaviti rasti.

Iako se kineski trgovinski suficit često pripisuje njezinoj industrijskoj politici i trgovinskim barijerama, ovo objašnjenje zavarava. Industrijske politike doista su važne na razini sektora, pri čemu državne subvencije potiču izvoz u industrijama poput brodogradnje, solarnih panela i električnih vozila (EV), ali ti dobici ne moraju nužno utjecati na trgovinsku bilancu.

Lernerov teorem simetrije, koji navodi da porezi na uvoz imaju iste dugoročne učinke kao i porezi na izvoz, pomaže u objašnjavanju ovog obrasca. Subvencije na izvoz obično povećavaju i izvoz i uvoz: kako izvozni sektori rastu, oni odvlače resurse iz industrija koje se natječu s uvozom, koje se potom smanjuju, što dovodi do veće ovisnosti o uvozu. Prema istoj logici, ograničenja uvoza često smanjuju i uvoz i izvoz. Drugim riječima, takve mjere prvenstveno utječu na sastav trgovine, a ne na njezinu ukupnu bilancu.

Iskustvo Kine školski je primjer toga. Od 2017. godine vlada aktivno potiče uvoz kroz inicijative kao što je China International Import Expo. Dok većina zemalja koristi programe financirane novcem poreznih obveznika za poticanje izvoza, malo koja subvencionira uvoz. No, unatoč snažnoj političkoj potpori, ovi napori nisu znatno smanjili kineski trgovinski suficit, što je u skladu s Lernerovim teoremom simetrije.

Da bismo razumjeli postojanost kineskog trgovinskog suficita, potrebno je pogledati dalje od industrijskih politika. Ključ leži u jazu između nacionalne štednje i ulaganja, koji određuje saldo tekućeg računa. U Kini su ulaganja visoka prema globalnim standardima, ali je njezina stopa štednje još viša i premašuje 40 posto BDP-a.

Visoka stopa štednje kućanstava u Kini potaknuta je strukturnim čimbenicima, poput neravnomjernog omjera spolova. Desetljeća stroge politike planiranja obitelji, u kombinaciji s kulturnom sklonošću sinovima, stvorila su višak muškaraca. Nastala neravnoteža dovela je do onoga što nazivam “motivom kompetitivne štednje”, jer obitelji sa sinovima agresivno štede kako bi poboljšale izglede svoje djece na sve tješnjem tržištu brakova. Ti se pritisci često prelijevaju na kućanstva s kćerima i ona bez male djece, čime se povećava nacionalna stopa štednje. Brojke su jasne: regije s većim omjerom muškaraca u odnosu na žene dosljedno pokazuju više stope štednje kućanstava, a kućanstva sa sinovima obično štede više, osobito tamo gdje je rodna neravnoteža najizraženija. Ovaj čimbenik sam po sebi može biti razlog i do polovice porasta stope štednje u Kini od 1990-ih, no rijetko se spominje u političkim raspravama.

Strukturni čimbenik iza visoke stope korporativne štednje u Kini je financijska nerazvijenost. Financijski sustav zemlje dugo je favorizirao državna poduzeća, dok su privatne tvrtke, koje su često produktivnije, imale ograničen pristup kreditima. Zbog toga se mnoge tvrtke moraju oslanjati na zadržanu dobit kako bi financirale ulaganja.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Te sile zajedno stvaraju trajni jaz između štednje i ulaganja, što se u današnjem globaliziranom gospodarstvu očituje kao veliki trgovinski suficit. Nasuprot tome, državna štednja igra ograničenu ulogu jer je godinama negativna te stoga malo pridonosi ukupnom suficitu.

Socijalna potrošnja

Može li povećana državna potrošnja, osobito na socijalne programe, pomoći u smanjenju kineskog trgovinskog suficita? Može donekle. Veća javna potrošnja smanjila bi državnu štednju i smanjila potrebu kućanstava za preventivnom štednjom (iz opreza). No, ovaj pristup ima svoja ograničenja. Kineska socijalna potrošnja već je uglavnom u skladu s onom drugih zemalja srednjeg dohotka, a prelazak na model socijalne skrbi nalik onom u Zapadnoj Europi mogao bi oslabiti poticaje za rad, inovacije i ulaganja, čime bi se usporio rast.

Doduše, kratkoročne mjere poput monetarnih i fiskalnih poticaja mogle bi potaknuti domaću potražnju i uvoz, čime bi se privremeno smanjio trgovinski suficit. No, trajno rješenje iziskuje dublje strukturne reforme kako bi se riješila rodna neravnoteža i poboljšao pristup financiranju za tvrtke u privatnom sektoru. Iako će ovim reformama trebati vremena da urode plodom, bez njih će kineski trgovinski suficit zasigurno ostati izvor trvenja u godinama koje dolaze.