Za ugrađivanje zubnih implantata nužna je očuvana kost čeljusti, što kod većine ljudi nije slučaj. Dosad su za obnovu kosti bila nužna dva kirurška zahvata, no to bi se uskoro moglo promijeniti. U prostorijama istraživačkog centra “caesar” u Bonnu ogromi tiskač crta sitne točke i fine linije po površini prekrivenoj bijelim praškom. Onda na to dolazi novi sloj praška i tiskač kreće iz početka. Nakon 60 slojeva posao je gotov. Tako dobiveni materijal ubuduće će biti isporučivan zubarskim ordinacijama, gdje će se koristiti kao nadomjestak za kosti čeljusti nakon vađenja zuba. To umjetno stvoreno koštano tkivo trebalo bi potom srasti s pacijentovim kostima, što će omogućiti tanki kanali koje tiskač utiskuje u masu. Znanstvenici se nadaju da će se nakon nekog vremena u te kanale proširiti krvne žile i koštane stanice, čime će nastati nova kost. Za proizvodnju umjetnog koštanog tkiva upotrebljava se materijal koji je prisutan i u pravim kostima: kalcijev fosfat. Novost je pri tome da se koristi trodimenzionalno tiskanje. Postupak pod nazivom Rapid Prototyping ranije je korišten u automobilskoj industriji za brzo prebacivanje konstrukcija iz kompjutera.

Kemičarka Barbara Leukers iz istraživačkog centra “caesar” pojašnjava: “Radi se o tome da kompjuter iz trodimenzionalne informacije u omjeru 1:1 stvara realni model. Umjesto papira imamo prašak, a umjesto boje specijalnu tekućinu. Tamo gdje ona kapne na prašak materijal se stvrdne i tako nastaje sloj po sloj modela.” U medicini do sada nije bilo ničeg sličnog. Ono što je posebno zanimljivo je to da se ovom metodom stvarno mogu napraviti individualni materijali. Time znanstvenici žele pomoći ljudima kojima već duže vrijeme nedostaje zub. Jer, zajedno sa zubom čovjek gubi i koštano tkivo. Za popunjavanje pukotine u čeljusti koja je nastala nestankom koštanog tkiva obično se koristi komad kosti iz zdjelice. To znači da pacijent mora pretrpjeti dvije operacije i velike bolove. Na tržištu već postoji umjetno stvoreno koštano tkivo, no ono se mora ručno oblikovati. Istraživački centar “caesar” sada provodi pokuse u suradnji sa zubarskim ordinacijama iz Bonna i okolice. One znanstvenicima šalju snimke pacijenata snimljene kompjuterskom tomografijom i prema tim podacima stvaraju komade umjetne kosti po mjeri. Tako proizvedeni dijelovi još se ne pokušavaju ugraditi stvarnim pacijentima budući da još nisu dovršena sva nužna medicinska testiranja, no profesor Gerhard Wahl sa Sveučilišta u Bonnu već sada je oduševljen: “Komad kosti po mjeri fascinantan je jer kao prvo dobivamo materijal koji ne moramo vaditi iz pacijentovih kostiju, a kao drugo jer precizno odgovara veličini pukotine u koju se treba ugraditi. Sada već postoje blokovi sličnog materijala, ali se on najprije mora ispiliti.” No, ova metoda mora još biti detaljno ispitana kako bi se utvrdilo da li se umjetno tkivo stvarno nakon nekog vremena pretvori u kost. Unatoč pojedinim nepoznanicama suradnici istraživačkog centra “caesar” su sigurni da će njihova metoda zadovoljiti barem kod manjih i srednjih pukotina. U jesen će osnovati tvrtku Indivimed koja bi novi materijal od 2010. godine trebala nuditi zubarskim ordinacijama. Naravno, prvenstveno u Europi i Americi, odnosno područjima čiji si stanovnici uopće mogu priuštiti implantate. Ekonomist iz “caesara” Stefan Haubold kaže: “Na svijetu živi oko 260 milijuna ljudi kojima trebaju umjetni zubi, no samo tri posto koristi implantate. U međuvremenu se samo nadamo da će se pojedine zemlje nastaviti razvijati te da će implantati biti umjetni zubi budućnosti koji će potpuno istisnuti umjetna zubala i mostove.”