Srbija je prodala koncesije nad svim kvalitetnijim domaćim izvorima, a prilično se, upozoravaju stručnjaci priča o privatizaciji javnih vodovoda, pišu Večernje novosti.

Vlasnici koncesija nad izvorima u posljednjih desetak godina postale su strane kompanije.

Prema nekim istraživanjima, 90 posto resursa pitke vode koje su pod koncesiju ili privatizirane kontroliraju kompanije iz Njemačke, Francuske, Nizozemske i SAD-a. S druge strane stručnjaci upozoravaju da niti za jednu zemlju nije preporučljivo da najveća izvorišta, kao strateški važna, proda strancima.

S time se slaže i Goran Trivan, srpski ministar za zaštitu okoliša.

Vratiti u srpske ruke

“Nedopustiv je bilo koji oblik prepuštanja kontrole i upravljanja izvorima pitke vode strancima, bilo da je riječ o prodaji ili davanju koncesija.

Naša država u svojim rukama mora imati potpunu kontrolu i pravo upravljanja tim resursom koji je pitanje našeg opstanka”, kaže Trivan za Večernje novosti. Vodeći proizvođači flaširane vode u Srbiji već su stekli pravo eksploatacije izvorske voda, navodno na 99 godina. Neki od njih su kupili dionice punionica vode.

Prema Trivanovim riječima, Srbija nema neograničene količine pitke vode i ne leži na prevelikom broju izvora i rezervi, pa zbog toga drži da treba tražiti način da izvori vrate u spske ruke. Poziv ministra Trivana smatra opravdanim i dr. Ratko Bajčetić, stručnjak za vodoprivredu. “Vodni resursi, stanjima i statusima smatraju se javnim dobrom od općeg značaja i u vlasništvu su Republike Srbije.

Bihevioralni laboratorij

Ova tvrtka koristi inovativan alat za zapošljavanje i razvoj zaposlenika

Razvojna strategija

Nova faza elektrifikacije i inteligentne vožnje usmjerena je na europske ceste

Kada se prijeđe određena granica eksploatacije ili na bilo koji način ugrozi izvor, voda kao obnovljivi prirodni izvor to prestaje biti”, objašnjava Bajčetić. U Srbiji je registrirano oko 300 različitih tipova mineralnih, termalnih i termomineralnih izvora vode, iz kojih svake sekunde izlazi 1500 litara tekućine, od čega se iskoristi samo tri posto.

Prema procjenama, trećina srpskih izvora, onih najkvalitetnijih i najbogatijih, koristi za plasman na tržište, a gotovo 80 posto flaširane vode iz srpskih izvora proizvode tvornice koje su u rukama stranih kompanija.

Đorđević nadigaro Divca

Unatoč tvrdnjama u medijima da su vlasnici srpskih kompanija za preradu vode kupili i same izvore, Zakon o vodama to pobija, tvrde Večernje novosti.

Prema zakonu vodni resursi smatraju se javnim dobrom od općeg značaja koji su u vlasništvu Republike Srbije i privatizacija se ne može odnositi na vodotoke, jezera ili izvore podzemnih voda.

U vlasništvu srpskih kompanija ostala je tvornica mineralne vode Heba iz Bujanovca, koja je prodana u studenome 2008. godine za 2,5 milijuna eura tvrtki Nektar iz Bačke Palanke.

U domaćem vlasništvu je i tvornica Milan Toplica iz Prokuplja, kao i kompanija Voda voda. Ta je tvrtka, u vlasništvu Vojina Đorđevića, objavila krajem svibnja ove godine da je kupila pokretnu i nepokretnu imovinu kompanije Laroucci Voda, koja je pripadala poznatom srpskom košarkašu Vladi Divcu, te je bankrotirala.

“Time je Voda Voda stekla imovinu koja joj je pripadala do 2008. godine. Vlade Divac preuzeo je kompaniju Voda Vodu od tadašnjeg vlasnika Vojina Đorđevića i kasnije je preimenovao u Laroucci Voda, a preuzimanje je bilo predmet niza sudskih sporova”, navodi se u priopćenju kompanije Voda Voda. Stečaj i bankrot Laroucci Vode uslijedio je nakon što je utvrđeno da je ta kompanija u dugovima koji su iznosili 400 milijuna dinara. Kako se dodaje, Vojin Đorđević, koji je osnovao i promovirao brend Voda Voda je u međuvremenu nedaleko od tvornice koja je ranije bila u vlasništvu Laroucci Vode otvorio novu punionicu Voda Vode i obnovio proizvodnju.

Izvoze vodu u osam zemalja

Kupovinom imovine bankrotirane Laroucci Vode Đorđevićeva Voda Voda će pokraj nove punionice imati imovinu koja joj je ranije pripadala, točnije na zemljištu gdje se nalaze dva bunara i šest infrastrukturnih objekata.

Voda Voda iz Banje Vrujci prodaje se u Srbiji i izvozi u Kuvajt, Singapur, Južnu Koreju, Hong Kong, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Crnu Goru.