Mala kobasica od svinjskog mesa iz Nürnberga mogla bi postati još jedan kamen smutnje u postizanju trgovinskog sporazuma između Europske unije i SAD-a, službenog naziva Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP).

Prašinu je ovih dana podigao njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt u razgovoru za tjednik Der Spiegel izjavivši kako Njemačka mora odustati od zaštite zemljopisnog podrijetla nekih svojih specijaliteta ako želi sudjelovati u TTIP-u. "Ako želimo dostići mogućnosti slobodne trgovine s enormnim američkim tržištem, tada ne možemo ustrajati na zaštiti svake kobasice ili sira", izjavio je Schmidt. Iako je kasnije njegov glasnogovornik malo ublažio ovu izjavu istaknuvši kako ministar podržava proizvode zaštićenog podrijetla, Schmidtov istup podigao je na noge tamošnju prehrambenu industriju, ali i političare i lobističke skupine koje se protive sklapanju TTIP-a.

Kao simbol otpora trgovinskom sporazumu uzeli su nirnberški specijalitet, kobasicu Rostbratwurst, koja ima zaštićeno geografsko podrijetlo unutar EU-a. Koliko je rigorozna kontrola kvalitete te namirnice govori i podatak da su u srednjem vijeku gradske vlasti Nürnberga naređivale bacanje u rijeku Pegnitz svih Rostbratwursta koje nisu zadovoljavale standarde kvalitete. Anne Vollmer, glasnogovornica BVE-a, lobističke skupine njemačke industrije hrane i pića, za Financial Times kaže kako regionalni specijaliteti moraju takvi i ostati. "Ne želimo Rostbratwurst iz Kentuckya ni Tennessee viski iz Baden Badena", ističe Vollmer. U svakom slučaju, ministrova izjava još je više povećala skepsu njemačke javnosti prema sklapanju TTIP-a kojim bi bio stvoren najveći svjetski trgovinski blok.

Nijemci sve više sumnjaju kako pregovori o TTIP-u idu u pravcu favoriziranja velikih multinacionalnih korporacija nauštrb malih obiteljskih tvrtki i manjih proizvođača hrane. A od zaštićenih proizvoda Njemačka ima sasvim lijepu zaradu. Prema podacima Europske komisije iz 2010. godine, Njemačka na takvoj vrsti prehrambenih proizvoda godišnje zarađuje 3,3 milijardi eura, a Francuzi nešto manjih tri milijarde eura. Njemačka je 2010. prijavila dodatnih 70 proizvoda koji čekaju zaštitu. Glasnogovornik EK-a Daniel Rosario ističe pak kako nema nikavog razloga za bojazan. "Europska strana jasno je zauzela stav prema pregovaračima s američke strane da je zaštita zemljopisnog podrijetla jedan od glavnih prioriteta i nismo prihvatili niti nećemo smanjenje zaštite zemljopisnog podrijetla u Europi", naglasio je Rosario za FT.