Neku je večer mlada žena urbanog izgleda pretraživala sanduke ispred voćarne u radničkoj četvrti Vallecas netom prije zatvaranja. Već je pronašla desetak starih krumpira koji su još bili jestivi. "Kad nemate novca", rekla je ta mlada žena koja je htjela ostati anonimna, "spadnete na ovo".

Ta je tridesettrogodišnjakinja nekoć radila u pošti, ali otkako više ne prima veću naknadu za nezaposlenost, živi s 400 eura mjesečno. Bespravno se s prijateljima uselila u jednu nenaseljenu zgradu u kojoj ima struje i vode, a kad se trgovine zatvore, a ulice utihnu i upadnu u tamu, iz smeća izvlači "od svega pomalo". Takve su metode preživljavanja ovdje sve češće jer je stopa nezaposlenosti među mladima porasla preko 50 posto, a sve je više kućanstava u kojima odrasli članovi ne rade. Problem preturanja kontejnera toliko je raširen da je grad Girona počeo zaključavati kontejnere ispred supermarketa zbog skrbi za javno zdravstvo. Prema izvještaju koji je ove godine objavila katolička humanitarna organizacija Caritas, 2010. godine nahranili su gotovo milijun gladnih Španjolaca, što je više nego dvostruko od brojke iz 2007. Brojka je 2011. godine narasla za 65.000.Dok Španjolska pokušava ostvariti proračunske ciljeve, krenula je istim putem kao Grčka, povećavši porez na dodanu vrijednost većine proizvoda za tri postotna boda, na 21 posto, a dva postotna boda za većinu prehrambenih artikala, što je znatno otežalo život onima koji žive na rubu.

Nade u poboljšanje neće biti ni u bliskoj budućnosti jer će i regionalna uprava zbog proračunske krize ukinuti dosad besplatne usluge, pa tako i školske obroke za obitelji slabijeg imovinskog statusa. Sve više ljudi pretraživanjem kontejnera bori se protiv gladi. Na golemoj veletržnici u predgrađu grada radnici su nedavno ukrcavali sanduke u kamione, no na gotovo svakom uglu stajali su muškarci i žene i potajice skupljali voće i povrće koje je palo na pod. "Ovakva se potraga za hranom protivi dostojanstvu ovih ljudi", kaže dužnosnik općine Girona Eduardo Berloso. Berloso je predložio da se kontejneri zaključaju nakon što su mu se socijalni radnici požalili na "poniženi pogled jedne majke koja je s djecom prekopavala kontejnere". U Caritasovu izvještaju također stoji da 22 posto španjolskih kućanstava živi u siromaštvu te da 600.000 nema nikakvih prihoda. Sve će te brojke biti još više. Trećina onih koji traže pomoć, piše u izvještaju, dosad nije dolazila u kuhinju za siromašne. Šezdesetsedmogodišnji Victor Victorio bio je nedavno u supermarketu u četvrti Entrevias u Vallecasu, a kaže da onamo redovito odlazi kako bi u smeću potražio voće i povrće.

Ostao je bez posla u građevinskom sektoru, živi s kćeri i kaže da kućanstvu pomaže kako god može – toga dana kući je odnio papriku, rajčicu i mrkvu. "Ovo je moja mirovina", kaže. Eduardo Berloso kaže da je zaključavanjem kontejnera htio očuvati zdravlje građana i prisiliti ih da se posluže javnim kuhinjama. Grad je u blizini kontejnera postavio agente u civilu, koji građanima dijele upute kako da se prijave za pomoć. No zaključani kontejneri izazvali su pobunu. Jedna je skupina gradonačelnika i sindikalista s juga Španjolske nedavno napala dva supermarketa u stilu Robina Hooda, napunivši kolica temeljnim namirnicama i prisilivši Upravu supermarketa da hranu daju potrebitima. Zbog krađe će se na optuženičkoj klupi naći više od deset ljudi. Ramon Barnera, koji vodi Caritasov program u Gironi, kaže da ljudi zbog srama ne traže hranu pa su organizirali distribucijske točke u gradu koje nalikuju na supermarkete. "Tražili smo neki oblik rada koji bi ljudima dao dostojanstvo", ističe Barnera.

Suzanne Daley