U napadu sirijskih zračnih snaga razorena je škola, kao i školsko igralište. Sada djeca razvaljuju preostali namještaj, otkidaju drvene plohe sa stolova i klupa te bježe sa svim materijalom kojega se uspiju domoći. Škola za dječake Isam al-Nadri na ovaj je način opljačkana zbog drvne građe koju sadrži. Jedan učenik šestog razreda, Ahmed, objašnjava: "Samo se želim ugrijati."

Naime, zima dolazi u Aleppo, najveći sirijski grad i poprište krvave urbane bitke između pobunjenika i vojske predsjednika Bashara al-Assada koja sada traje već šest mjeseci. Kako Aleppo nema upravu, tako polako zapada u kaos. Četvrti na prvoj liniji bojišta svele su se na ruševine. U većini gradskih četvrti već tjednima nema struje i ima vrlo malo vode. Cijeli Aleppo pati uslijed manjka goriva, hrane, lijekova, liječnika i plina. Šire se i bolesti. Parkovi i dvorišta ogoljena su jer stanovnici ruše stabla i koriste ih za ogrjev te se ulice nekad prepune stabala pretvaraju u avenije okružene panjevima. Na ulicama se nalaze goleme hrpe smeća koje se nakuplja mjesecima, često netom uz red za kruh u kojemu čekaju na stotine ljudi. Kruha nema dovoljno za sve. I tako jedan od najljepših gradova Bliskog istoka s bogatom poviješću zbog nasilja i siromaštva poprima sasvim novi, neprepoznatljivi oblik. Neki stanovnici izražavaju čežnju za povratkom razmjerne stabilnosti pod Assadovom vladavinom, drugi pak pod vladavinom islamista. Treći se i dalje nadaju promjeni. "Odrekli smo se visokih plaća, odrekli smo se poslova, odrekli smo se ugleda u društvu", kaže Ammar Diar Bakerly, ravnatelj centra za liječničku skrb u istočnom dijelu grada pod kontrolom pobunjenika. "Svega smo se odrekli da bismo vratili vlastito dostojanstvo. Ovo je cijena koju za to plaćamo, a nije visoka ukoliko ćemo se na kraju osloboditi tiranije."Ne dijele svi njegova revolucionarna stajališta.

"Svakoga jutra dolazimo u dom zdravlja i tražimo lijekove, ali ne daju nam ništa", kaže Johair Iman Mustafa, nezaposleni ličilac i taksist. "Satima stojimo pred pekarom u kojoj nema kruha, pa nas na kraju izbace i tuku." "Sve je bilo puno bolje prije revolucije", kaže Mustafa, za kojega se nikako ne bi moglo reći da je bio pristaša Assadove alavitske vlade. Aleppo je bio pošteđen tijekom većeg dijela sirijskog ustanka koji traje već 21 mjesec. To se promijenilo u srpnju kada je Slobodna sirijska vojska upala u Aleppo i otvorila urbana bojišta. Vlada je onamo preusmjerila prijeko potrebne vojne postrojbe s drugih lokacija te se okrenula teškom naoružanju u nastojanjima da zadrži kontrolu nad ovim gradom. I tako je otpočela zasad najveća bitka u ovome ratu. Nakon pet mjeseci, vladina nastojanja pokazuju se neuspješnima. Čak i uz neumoljivu paljbu zračne podrške i artiljerije, Assadova vojska se povlači, a pobunjenici se slobodno kreću polovicom grada. U međuvremenu su se cijene vinule u vrtoglave visine. Danas potrepštine stoje od 3 do 12 puta više negoli u srpnju. Krajem studenog Aleppo je ostao bez zalihe brašna jer su pobunjenici preuzeli nadzor nad silosima žita. Pekare su zatvorile vrata, a Slobodna sirijska vojska svim silama se trudila uspostaviti opskrbu brašnom i prodaju kruha. Kada su pobunjenici konačno počeli s distribucijom, povisili su cijenu žita, i to za čak 20 posto, tvrde stanovnici.

Do sredine prosinca ponovno je otvoreno tek nekoliko pekara. I tako se stvorila okrutna prehrambena lutrija, pa stanovnici svakoga dana odlučuju ispred koje pekare stati u red, ne znajući hoće li upravo ta ispred koje se nalaze dobiti brašno i ispeći kruh. Vlasnik jedne od tih pekara Mohammad Badour (60) ponovno je otvorio vrata prošloga tjedna. "Danas mi je Slobodna sirijska vojska po prvi put dopremila brašno", kaže. Vani ljudi u okupljenoj gomili viču i naguravaju se. Red od dvjesto ljudi proteže se iza ugla. Unutra nekoliko ljudi neprestance radi na automatskoj peći za kruh. Badour je znojan i umoran. Shvaća očaj ispred svojega izloga, sve te poglede uprte unutra, u jednom trenu bijesne, a već u drugom molećive. "Gladni smo", objašnjava. Oskudica se od hrane proteže i na bolničke krevete. Na cijelom teritoriju u rukama pobunjenika nema dovoljno liječničkih službi, a taj manjak dodatno se produbio u studenome kada je u zračnom napadu razorena bolnica Dar al-Shifa. Liječnici sada rade u djelomično skrivenoj mreži klinika i domova zdravlja u kojima svakoga dana liječe četrdesetak ljudi ranjenih u granatiranju. No dolaze im i ljudi s drugačijim poteškoćama, a sada se počinje širiti i ono čega su se svi pribojavali: bolest. Primijećen je porast lišmenioze, potencijalno smrtonosne zaraze koja se prenosi na ljude ugrizom sićušnog kukca, kao i povećanje oboljelih od plućnih i želučanih infekcija. Dizenterija se širi neviđenom brzinom.

C. J. Chivers

Online: Aleppo zimi

Slike grada koji tone u katastrofu: nytimes.com (pretraga "Syria jewel")