Njemački ministar financija u utorak je predložio da se u eurozoni uvede institut povjerenika za valutu koji bi imao široke ovlasti nad proračunima zemalja u zoni primjene jedinstvene europske valute. "Sada moramo napraviti veće korake u smjeru fiskalne unije. Moramo iskoristiti prilike koje nam pruža aktualna dužnička i financijska kriza u eurozoni", kazao je Schaeuble novinarima pri povratku s azijske turneje.

Povjerenik za valutu trebao bi biti ovlašten odbaciti prijedloge proračuna koji nisu u skladu sa strogim fiskalnim kriterijima u eurozoni, drži njemački ministar financija, ne precizirajući bi li njegove ovlasti uključivale i određivanje kazni. Institut povjerenika bio bi kreiran po uzoru na povjerenika za zaštitu tržišnog natjecanja, koji, kako je kazao Schaeuble, "ulijeva strah u kosti čitavom svijetu". Pojedine zamisli njemačkog ministra vjerojatno će izazvati negodovanje i unutar same eurozone, gdje zemlje poput Francuske nisu sklone dodatnom ograničavanju suvereniteta u korist institucija u EU-u.

Njegov prethodni prijedlog da se u eurozoni uvede institut povjerenika za štednju tiho je odbačen nakon što je izazvao bijes u recesijom izmučenoj Grčkoj a naišao je i na hladan prijem kod ostalih njemačkih partnera u Europi. Njemački ministar financija založio se u utorak i za fleksibilnije mehanizme glasanja u Europskom parlamentu kako bi se omogućila tješnja integracija članica eurozone. "U Europskom parlamentu samo bi zastupnici onih zemalja kojih se određeni zakonski prijedlog izravno tiče trebali o njemu i glasati", sugerirao je.

Jučer su pak dužnosnici Europske unije upozorili da Velika Britanija zahtijeva promjene u predloženoj europskoj bankovnoj uniji koje bi trebale utrti put tješnjoj integraciji eurozone. Kako bi spriječio preglasavanje britanskog stava, London traži dvostruki sustav glasanja o svakoj konačnoj odluci o regulativi na razini Europske unije – jedan za one u bankovnoj uniji i drugi za one izvan nje.

Time Njemačka i Velika Britanija zastupaju međusobno suprotstavljene inicijative, pri čemu Berlin teži dubljoj fiskalnoj i političkoj uniji a London priželjkuje sustav koji bi zemljama izvan bankovne unije omogućio da blokiraju udružena nastojanja njezinih članica da kreiraju propise za cijelu Europsku uniju.