Međunarodne operacije ruskog energetskog giganta Lukoila prodane su američkom Carlyle Groupu, golemome investicijskom fondu duge, često i kontroverzne povijesti. Međunarodne operacije ruskog naftaša vodile su se pod tvrtkom Lukoil International Gmbh sa sjedištem u Beču, a ista tvrtka ima podružnicu i u Hrvatskoj – Lukoil Croatia – koja rukovodi lancem od 45 benzinskih postaja te pripadajućom veleprodajom.

Po logici stvari, Carlyle bi u ovoj transakciji trebao preuzeti i Lukoilovo poslovanje u nas. Kao i u slučaju kad je mađarski MOL otkupio ruski udjel u srbijanskom NIS-u, i ovdje je najprije zaključen preliminarni sporazum.

Čeka se OFAC

“Lukoil objavljuje sklapanje sporazuma s američkom investicijskom tvrtkom Carlyle o prodaji Lukoil International GmbH, 100-postotne podružnice PJSC LUKOIL, koja posjeduje inozemnu imovinu grupe Lukoil”, navodi se u priopćenju za javnost. Dodaje se kako sporazum još uvijek podliježe odobrenju Ureda za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva financija, odnosno OFAC-a. Nadalje, pregovori se s drugim potencijalnim kupcima unatoč tomu ne prekidaju.

U listopadu 2025. Sjedinjene Države uvele su sankcije protiv Lukoila i njegovih podružnica, onih u kojima ruska kompanija posjeduje više od 50 posto udjela. Nakon toga, tvrtka je objavila da želi prodati svoju stranu imovinu i ubrzo se dogovorila o glavnim uvjetima sporazuma s međunarodnim trgovcem robe Gunvorom. Međutim, Gunvor je poslije povukao ponudu jer nije dobio potrebnu dozvolu američkog Ministarstva financija. U studenome su medijska izvješća upozoravala na interes drugih igrača za Lukoilovu stranu imovinu.

Među njima, osim Carlylea, bili su Chevron, ExxonMobil i Nacionalna naftna kompanija Abu Dhabija, odnosno ADNOC, za koju se očekuje da sudjeluje i u otkupu ruskog udjela u Naftnoj industriji Srbije. Lukoil posjeduje dvije rafinerije nafte u Europi, u Rumunjskoj i Bugarskoj, kao i lanac benzinskih postaja Teboil. Također, upravlja projektom Zapadna Kurma 2 u Iraku, u kojem ima 75 posto udjela – to je polje jedno od najvećih u svijetu. Lukoil također posjeduje imovinu i u Africi te ima manjinski udio u nekoliko međunarodnih projekata.

Međutim, sporazum ne uključuje imovinu u Kazahstanu, koja će ostati u vlasništvu ruske naftne tvrtke, gdje je Lukoilova podružnica dioničar u Kaspijskom konzorciju za naftovode. Ondje, zajedno s naftnim i plinskim operaterom KazMunayGas, razvija obećavajuće projekte Kalamkas Khazar (oba su naftna polja na Kaspijskome moru). Ali, kazahstanska je vlada od OFAC-a zatražila dozvolu za kupnju udjela Lukoila u tim zajedničkim projektima pozivajući se na pravo prvokupa.

Tako je i meksička grupa Carso objavila nedavno kako je postigla dogovor o otkupu Lukoilovih udjela u dva projekta u Meksičkom zaljevu. Iračka vlada objavila je pak da od Lukoila preuzima upravljanje spomenutim naftnim poljem Zapadna Kurma 2. Prema tvrdnjama Reutersovih izvora, to bi polje onda trebao preuzeti američki Chevron.

Mirovinski sustav

Zašto je trostupni mirovinski model pametniji nego što se misli?

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Recentna je povijest Lukoila kontroverzna, valjda kao i svake druge ruske kompanije. Vagit Alekperov, ruski oligarh azerbajdžanskog podrijetla, osnivač i vlasnik kompanije, nedugo nakon početka invazije na Ukrajinu napustio je kompaniju. Ima tvrdnji kako je ona od tada pod kontrolom samog Vladimira Putina. Moldavske su vlasti prošle godine utvrdile kako se kroz moldavsku podružnicu Lukoila financiralo političke aktivnosti kontroverznog moldavsko-izraelskog biznismena Ilana Shora, kao što su i ukrajinske vlasti istraživale da se putem kompanije još 2015. godine financiralo proruske separatiste u Donbasu.

Također je tvrtka bila povezivana i s velikim međunarodnim političkim skandalom vezanim uz analitičku kuću Cambridge Analytica, gdje se tvrdilo kako se kompanijskim novcem namjeravalo utjecati na američke predsjedničke izbore na kojima je izabran Donald Trump u prvom mandatu. Dakle, američka administracija imala je svaki razlog inzistirati da se Lukoilu oduzme međunarodno poslovanje. S druge strane, ni Carlyle Group nisu “berači cvijeća”.

U svojem znamenitom dokumentarcu “Fahrenheit 9/11” o rušenju newyorških Blizanaca teško ih optužuje Michael Moore zbog bliskih poslovnih i financijskih veza sa saudijskom obitelji bin Laden i Bushovom administracijom. Film je istaknuo te veze izazvavši javnu kontroverzu i ispitivanje utjecaja te tvrtke putem ulaganja. Ništa od toga zapravo nije neobično za takve velike međunarodne poslovne entitete.

Imovina od 22 milijarde dolara

Vrijednost međunarodne Lukoilove imovine koju je Carlyle Group sada otkupio procjenjuje se na oko 22 milijarde dolara, što za ovog ulagača nije nikakav problem jer se još 2023. procjenjivalo da raspolažu vrijednostima od oko 426 milijardi dolara iako dogovorena vrijednost transakcije nije objavljena. Reuters otkriva kako vrijednost još i nije dogovorena te će za to biti potrebno još neko vrijeme.

Ono što u svim opisanim transakcijama ostaje nejasno jest kako će se odvijati transfer dogovorenih izvora ako su zbog sankcija blokirani svi ruski međunarodni računi. Carlyle Group obećala je “operativni kontinuitet, očuvanje radnih mjesta, stabilizaciju imovine i podršku sigurnim i pouzdanim performansama”. Važno je napomenuti da se obvezala reinvestirati gotovinu na računima inozemnih Lukoilovih poslovnica kako bi očuvala dugoročno poslovanje.