Predsjednici Rusije, Kazahstana i Bjelorusije jučer su u Astani potpisali sporazum o osnivanju Euroazijske gospodarske unije. Riječ je o velikom trgovinskom bloku koji bi trebao biti sposoban parirati ekonomskoj moći Sjedinjenih Američkih Država, Europske unije i Kine. Iako nije baš u potpunosti riječ o pokušaju restauracije SSSR-a zasigurno je u pitanju vraćanje barem dijela stare slave Sovjetskog carstva."Putin je u više navrata isticao kako je pad Sovjetskog Saveza bio katastrofalna greška. Mislim da je to premisa u koju doista vjeruje i koja je ishodište ove ideje", prenosi Reuters izjavu američkog ministra obrane Chucka Hagela. 

Dijete globalizacije
Strateški cilj projekta Euroazijske gospodarske unije iz ruskog gledišta za Deutsche Welle tumači je Andrej Susdalcev s moskovske visoke ekonomske škole HSE:  "Rusija ne može biti velika sila bez vlastite integracijske grupe koja će se brzo razvijati", smatra Susdacev Da definitivno nije riječ o ponovnom uspostavljanju sovjetskog imperija, smatra Vladimir Šarihin, zamjenik direktora GUS instituta (Savez bivših sovjetskih republika) koji je blizak Kremlju. Mnogo više je riječ o tome da zemlje koje su uključene u uniju pokušavaju po mogućnosti stvoriti jedan veliki zajednički i efikasan gospodarski prostor."Jedan od razloga za stvaranjem Euroazijske unije je također taj što je formiranje gospodarskog saveza između EU i Rusije u fazi stagnacije", tvrdi Šarihin.

"A do toga nije došlo iz više razloga, bez sumnje također i zbog toga što su Sjedinjene Američke Države sa zavišću gledale na ovu ideju", smatra ovaj stručnjak. Rusija se zato odlučila na formiranje vlastitog integracijskog projekta, pogotovo zbog toga, kako smatra Šarihin, što globalizacija vodi stvaranju "velikog gospodarskog klastera (mreže proizvođača, trgovinskih komora…)". Primjeri za to su Europska unija, NAFTA u Sjevernoj i Merkosur u Južnoj Americi.Prvenstveno gospodarske razloge za osnivanje Euroazijske gospodarske unije vidi i Sergej Prihodko s liberalnog Instituta za ekonomsku politiku Gajdar. On ukazuje i na to da za mnoge ruske, kazahstanske i bjeloruske kompanije veze iz sovjetskog vremena često predstavljaju jedinu mogućnost za međunarodno poslovanje."Preciznije govoreći: većinu naših proizvoda, osim starih kupaca, ne želi nitko. Zato je ova suradnja od međusobne koristi", objašnjava Prihodko.

Ovaj stručnjak međutim ne smatra da će Euroazijska gospodarska unija biti stabilan i efikasan savez. Zabrinjava činjenica da se države članice, kao i potencijalni drugi kandidati za članstvo u Uniji, poput Armenije i Kirgistana, vrlo razlikuju po razvijenosti, i u tržišnom, i u političkom smislu.Taj problem primjećuje i Andrej Susdalcev. On ukazuje na Kazahstan i Bjelorusiju. Jača integracija s autoritarnim režimima je zapravo teško zamisliva, smatra ovaj stručnjak. Jer, odstupiti od dijela kompetencija i dijela suvereniteta u korist Unije, protivno je vladarima koji žele svu moć u svojim rukama. Ali da bi postigla svoje geopolitičke ciljeve, Rusija nema drugog izbora nego to pokušati s ovim zemljama.

Kompatibilnost s EU
Susdalcev je uvjeren da je snažnije vezivanje za Rusiju u principu od interesa za susjedne narode. "Bjelorusija, recimo, bez tog povezivanja ne bi mogla preživjeti ni tjedan dana", vjeruje Susdalcev. I Vladimir Šarihin s Instituta GUS smatra da će Euroazijska gospodarska unija, kao i sadašnja carinska unija, uspjeti ostvariti suradnju i kompatibilnost s EU-om. "Cilj nije okretanje leđa EU", zaključuje Šarihin.No da baš sve nije tako bajno upozoravaju iz Odbora njemačkog gospodarstva za odnose s istočnom Europom. "Postoje problemi kompatibilnosti sa Svjetskom trgovinskom organizacijom, no neophodno je pronaći rješenje za ekonomsku i trgovinsku politiku Euroazijske i Europske unije", smatra Rainer Lindner.

Ukrajinsko pitanje

Izgubljen Kijev

Potpisivanje sporazuma o osnivanju Euroazijske gospodarske unije dobrim dijelom je rezultat aktualne krize u Ukrajini. Ruski predsjednik Vladimir Putin godinama je različitim sredstvima pokušavao svog najvećeg slavenskog susjeda pridobiti za svoj kontra-projekt Europskoj uniji. Na pritisak Moskve tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, je krajem 2013. odbio potpisati već dogovoreni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Bruxellesom. To je izazvalo revoluciju koja ga je koštala predsjedničke funkcije. I to je na kraju bilo odlučujuće da Ukrajina ne pristupi EAU.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe