Postupak reanimacije čiji je cilj oživjeti unesrećenu osobu, poznat je svima koji su prošli i najjednostavniji tečaj prve pomoći. No, čini se da bi ga u nekim bi slučajevima bilo bolje provesti izostavljanjem umjetnog disanja, smatraju japanski znanstvenici. Oni su objasnili kako određeni broj unesrećenih u nekim slučajevima može imati više štete nego koristi od umjetnog disanja, odnosno ventilacije usta na usta, s obzirom da manje vremena ostaje za masažu srčanog mišića. Studiju su proveli znanstvenici s klinike u Tokiju koja djeluje pri Sveučilištu Surugadi Nihon, a rezultate su objavili u stručnom časopisu Aerzte Praxis. Nove znanstvene spoznaje dovele su do promjene elemenata u oživljavanju. Uobičajena je praksa započeti s kompresijom prsišta tako da se ruke polože na središte prsne kosti te se odmah daje 30 pritisaka nakon kojih slijede dva upuha. Nastavlja se istim omjerom pri čemu svaki od upuha treba trajati jednu sekundu, umjesto dosadašnje dvije sekunde. Liječnici su ustanovili da se dva inicijalna upuha mogu izbaciti jer je tijekom prvih nekoliko minuta nakon srčanog aresta koncentracija kisika u krvi povoljna, a mozak i srčani mišić najprije su ugroženi zbog nepostojanja krvnog protoka. Zato se odmah pristupa oživljavanju s 30 kompresija čime se povećava protok krvi. Japanski su liječnici proveli istraživanje na 4068 ugroženih među kojima određeni broj pacijenata na takvu reanimaciju nije dobro reagirao. Prema njihovim istraživanjima uspješnost ventilacije usta na usta takvim pacijentima nije je pomogla. Točnije pomogla je dvostruko većem broju ugroženih pacijenata. Izuzetak su, naravno, bili utopljenici kojima su pluća bila puna vode, pa je u tim slučajevima dovođenje dovoljne količine kisika u pluća odigralo važniju ulogu od masiranja srčanog mišića.