Da privatizacija na ruski način ne može proći bez repova pokazuje i posljednji primjer prodaje petine državnog udjela u najvećoj naftnoj kompaniji Rosnjeft. Naime, kako navodi Reuters, ni mjesec dana nakon objave da je udjel kupio konzorcij u sastavu švicarske kompanije za trgovanje sirovinama Glencore i katarski državni investicijski fond QIA, nije poznato tko je ustvari kupac 25 posto dionica koje je Kremlj prodao.

Tko je dao 2,2 milijarde eura
Podsjetimo, petina udjela u Rosnjeftu prodana je za 10,2 milijarde eura, pa se radilo o najvećoj privatizaciji državne imovine još od postsovjetskih vremena kada su osobe iz bliskog kruga tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina preko noći postale milijarderi.  Da nešto "ne štima" s pričom oko Rosnjefta dao je naslutiti Sergej Aleksašenko, bivši zamjenik guvernera središnje ruske banke, objavivši na svom blogu prošlog tjedna kako je i dalje glavno pitanje tko je pravi kupac 19,5 posto dionica Rosnjefta. Ono što je poznato iz javno dostupnih podataka jest da je država prodala dionice singapurskom entitetu QHG Shares iza kojeg stoji Glencore i QIA.

Talijanska banka Intesa Sanpaolo kreditirala je singapurski entitet s 5,2 milijarde eura dok je katarska strana dodala 2,5 milijarde. Međutim, Glencore je sudjelovao samo s 300 milijuna eura ili s manje od tri posto od ukupne cijene. Tko je onda dao još 2,2 milijarde eura? Reutersova analiza javno dostupnih podataka pokazuje kako se u vlasničkoj strukturi singapurskog entiteta pojavljuju tvrtke registrirane na Kajmanskom otočju, a čiji su vlasnici nepoznati.

Naime, singapurski QHG Shares u vlasništvu je QHG Investmentsa, tvrtke registrirane u Londonu. Ta je pak tvrtka jedna od dva vlasnika tvrtke QHG Holding, također iz Londona. QHG Holding – osnovan 5. prosinca prošle godine – u suvlasništvu je tvrtke QHG Cayman Limited, registrirane na Kajmanskom otočju. Sama činjenica da su u vlasništvu tvrtke registrirane u poreznim oazama ne sugerira odmah da se radi o nečemu nezakonitom, već samo da pravi vlasnici nisu poznati, napominje agencija.

QHG Holding ujedno je i jamac za Intesin kredit. Onaj tko bi trebao znati identitet vlasnika offshore tvrtke jest Intesa jer joj to nalažu pravila o sprečavanju pranja novca s obzirom na iznos kredita te potreba usklađenosti sa zapadnim sankcijama Rusiji. Na upit Reutersa je li banka znala tko se skriva iza složene vlasničke strukture singapurskog entiteta kojem su pozajmili milijarde eura, iz Intese su poručili kako ne komentiraju detalje operacija svojih klijenata. "Želimo naglasiti kako je financiranje izvedeno uz striktno poštivanje regulative koja prati sankcije. Talijanske vlasti nisu našle ništa što bi spriječilo tu operaciju", tvrde iz Intese Sanpaolo. Talijanska središnja banka, regulator tamošnjih banaka, odbila je komentirati ovu transakciju. Odgovor su uskratili i iz Glencorea, katarske QIA-e te Rosnjefta.  

Sustav 'babuški'
Stručnjaci ističu kako vlasnička struktura singapurskog entiteta neodoljivo podsjeća na prijašnje slučajeve privatizacije u Rusiji kroz takozvani sustav "babuški" nazvanom tako jer se vlasnička struktura sastoji od niza drugih tvrtki. Priča postaje još složenija ako se uključi i sudjelovanje druge ruske banke po veličini, državne VTB banke, čije je sudjelovanje u transakciji otkriveno prošlog tjedna. Kako su otkrili ruski mediji, VTB je posudila QHG Sharesu cjelokupni iznos od 10,2 milijarde eura. Kao kolateral za taj kredit VTB je uzeo baš tih 19,5 posto dionica Rosnjefta. Potom je banka prebacila dionice na državni holding Rosnjeftgaz koji je pak prebacio dionice singapurskom entitetu kada je u siječnju "sjeo" Intesin kredit.

VTB i Rosnjeft tvrde kako je uloga banke bila sa svrhom ograničavanja tržišnih turbulencija na valutnom tržištu. Drugim riječima, banka je neizravno branila tečaj u slučaju da na novčano tržište iznenada pristigne 10,2 milijarde eura koje treba konvertirati u rublje. Kao šlag na tortu priče o međusobnoj isprepletenosti valja naglasiti kako je katarski fond ujedno i jedan od dioničara Glencorea.

Podsjetimo, Rosnjeft je najveća burzovno izlistana naftna kompanija na svijetu po proizvodnji, a uz plinski div Gazprom krunski je dragulj ruskog energetskog sektora. Na čelu kompanije je Igor Sečin koji slovi za osobu iz vrlo bliskog kruga ruskog predsjednika Vladimira Putina. Reutersovi izvori bliski Kremlju tvrde kako su detalji privatizacije praktički dogovoreni mimo vlade, isključivo u "četiri oka" između Putina i Sečina.  Vladina glasnogovornica Natalija Timaklova tvrdi da su "svi dokumenti i procedure potrebni za privatizaciju izvršeni na vrijeme".