Jerome Powell formalno je završio mandat predsjednika američkog Feda, ali tržišta njegov odlazak ne čitaju kao kraj ere, nego kao početak nove institucionalne i monetarne neizvjesnosti.

Odlukom da ostane član Odbora guvernera do 2028., prvi put nakon Marrinera Ecclesa 1948., Powell je otvorio pitanje koje nadilazi personalne promjene u vrhu središnje banke: može li Fed pod sve jačim političkim pritiskom zadržati vjerodostojnost monetarne politike i kontrolu nad inflacijskim očekivanjima.

Ostanak kao provokacija

Powellova odluka nije tek osobna gesta, nego signal da se unutar Feda vodi borba oko neovisnosti monetarne politike u trenutku kada administracija Donalda Trumpa pokušava redefinirati odnos prema središnjoj banci. Novi predsjednik Feda Kevin Warsh preuzeo je instituciju s programom dubokih promjena, dok Powell ostaje svojevrsni “čuvar kontinuiteta” i glas restriktivnije monetarne politike.

Završetak Powellove ere pretvara se u produženo prijelazno razdoblje. Tržišta sada prvi put dobivaju predsjednika Feda i bivšeg predsjednika koji sjede za istim stolom, ali potencijalno zastupaju različite poglede na tempo popuštanja monetarne politike, ulogu bilance Feda i granice političkog utjecaja na kamatne stope. Time Fed prvi put ulazi u situaciju potencijalno podijeljenog autoriteta u vrhu institucije, što povećava rizik kontradiktornih poruka prema tržištima u trenutku kada investitori pokušavaju procijeniti hoće li idući potez biti spuštanje ili ponovno podizanje kamatnih stopa.

Powell je na svojoj prošlotjednoj konferenciji za novinare jasno dao do znanja da odluku o ostanku smatra institucionalnom nužnošću, a ne osobnim izborom. “Stvari koje su se dogodile u posljednja tri mjeseca ostavile su me bez izbora”, rekao je, upozorivši da su pravni potezi administracije “bez presedana u 113-godišnjoj povijesti Feda”. Dodao je kako ga brine da politički napadi nagrizaju vjerodostojnost institucije.

Upravo je zato njegov ostanak važan i za tržišta. Ulagači u Powellu i dalje vide figuru koja razumije posljedice prebrzog popuštanja monetarne politike i čiji je reputacijski kapital vezan uz obranu cilja inflacije. Njegova prisutnost unutar FOMC-a trebala bi djelovati kao protuteža mogućem političkom pritisku na novo vodstvo Feda da agresivnije spušta kamatne stope. Takva konfiguracija povećava rizik kontradiktornih poruka prema tržištima jer Fed dosad praktički nije imao situaciju u kojoj bivši predsjednik ostaje guverner i sudjeluje u odlučivanju nakon isteka mandata.

Svaki signal mogućeg sukoba između Powella i Warsha mogao bi se brzo preliti na tržište obveznica i dolara jer investitori Fed i dalje promatraju kao ključno sidro globalne likvidnosti. “Ovo još uvijek može krenuti po zlu, i ako se to dogodi, neki će Powellov ostanak označiti kao provokaciju”, upozorila je Claudia Sahm, glavna ekonomistica u New Century Advisorsu i bivša analitičarka u Fedu.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

A upravo monetarna politika ulazi u osjetljivu fazu. Nakon što je Fed prošle godine tri puta smanjivao kamatne stope, ove ih je godine zadržao u rasponu od 3,5 do 3,75 posto procjenjujući da se američko tržište rada stabiliziralo. Međutim, inflacija je ponovno počela ubrzavati. U travnju je porasla 0,6 posto na mjesečnoj i 3,8 posto na godišnjoj razini, najviše od svibnja 2023., dok su prinosi na američke 30-godišnje državne obveznice premašili pet posto.

Rast dugoročnih prinosa pokazuje da tržišta više nisu sigurna može li Fed vratiti inflaciju prema ciljanih dva posto bez dodatnog zaoštravanja politike. Zato investitori trenutačno ne vjeruju u skoro spuštanje kamata. Prema CME FedWatchu, tržišta vide gotovo 50-postotnu vjerojatnost da će Fed do kraja godine barem jednom podići, a ne smanjiti kamatne stope. Dodatni rizik predstavljaju geopolitičke napetosti i potencijalni novi rast cijena energije povezan s krizom na Bliskom istoku.

Upravo na toj točki otvara se i pitanje Warshove strategije. Novi predsjednik Feda već je najavio ambiciozno “resetiranje” institucije, uključujući postupno smanjivanje bilance Feda od oko 6,7 bilijuna dolara. Warsh pritom dijeli Trumpovo uvjerenje da je Fed posljednjih godina previše intervenirao u gospodarstvo i izgubio fokus na svoju temeljnu zadaću – stabilnost cijena.

Dio investitora zato strahuje da bi Fed pod njegovim vodstvom mogao postati osjetljiviji na političke prioritete Bijele kuće, osobito na Trumpov višegodišnji pritisak za niže kamatne stope i slabiji dolar. Stoga će Warshova vjerodostojnost ovisiti o tome hoće li uspjeti uvjeriti tržišta da Fed pod njegovim vodstvom neće postati instrument ekonomskih prioriteta administracije.

Jer najveća opasnost za Fed danas nije samo inflacija nego mogućnost da investitori počnu sumnjati u institucionalnu neovisnost američke središnje banke. Gubitak vjerodostojnosti središnje banke obično se prvo vidi kroz rast dugoročnih prinosa, slabljenje povjerenja u valutu i veće premije rizika na državne obveznice. A to bi imalo posljedice daleko izvan SAD-a: američki prinosi i dolar i dalje su ključna sidra globalnog financijskog sustava.

Dugoročni troškovi rastu

“Powellov drugi mandat ostat će upamćen kao razdoblje u kojemu je Fed morao ispravljati vlastitu veliku pogrešku: inflaciju su predugo smatrali prolaznom, predugo su provodili kvantitativno popuštanje te prekasno počeli dizati kamatne stope”, kaže ekonomski analitičar Ivica Brkljača u svojim Makro pogledima.

Brkljača upozorava da Fed inflaciju do danas nije uspio vratiti na ciljanu razinu od dva posto, što će ostati najveća sjena nad Powellovim mandatom. Ipak, smatra da je pod njegovim vodstvom postignut ograničen uspjeh jer je inflacija spuštena bez masovnog gubitka radnih mjesta.

No treći Fedov cilj – umjerene dugoročne kamatne stope – ostaje otvoreno pitanje. “Ako su prinosi na američke 30-godišnje obveznice u uzlaznom trendu i iznose oko 5,1 posto, što je najviše u gotovo dva desetljeća, a to se događa u uvjetima rekordnog javnog duga, onda je pitanje koliko je taj cilj postignut”, upozorava Brkljača.

Powell zato Fed ostavlja u paradoksalnom stanju. Inflacija jest spuštena s kriznih razina, ali nije potpuno obuzdana, dok dugoročni troškovi financiranja američke države rastu. Powellov ostanak zato nije tek fusnota njegova mandata nego signal da se borba oko Feda više ne vodi samo oko kamatnih stopa nego oko pitanja može li američka središnja banka ostati institucionalno neovisna u razdoblju rastuće političke polarizacije.