Unatoč ugledu zagađivača, ugljen je i dalje ključna sastavnica svjetske energetske opskrbe. U Kini je potražnja za ugljenom 2010. godine za posljedicu imala prometni zastoj dug čak 120 kilometara kojeg je uzrokovalo više od 10.000 kamiona koji su ga dovozili iz unutrašnjosti Mongolije.

Indija, koja se za 55 posto svoje električne energije također oslanja na ugljen, zalihe drži nadohvat ruke, a i pojačala je uvoz ugljena. Isto se odvija i u Europi – ondje je prirodni plin skuplji, pa jača potražnja za većom količinom ugljena iz Sjedinjenih Američkih Država, koje zamjenjuju ugljen prirodnim plinom jer je on ondje jeftiniji.Iako ga ekolozi preziru jer je toliki zagađivač, ugljen i dalje ima neke neosporne prednosti jer je dostupan i jednostavno ga je prevoziti te sagorijevati. Međutim, najprivlačniji je u pogledu cijene. Prema brojnim procjenama, uključujući i procjenu Lija Junfenga, dugogodišnjeg ravnatelja Kineske državne komisije za razvoj i reforme, sagorijevanje ugljena i dalje stoji tek jednu trećinu iznosa potrebnog za iskorištavanje solarne energije ili energije vjetra. Ugljen može zadovoljiti potražnju za električnom energijom bez prekida. Isto se odnosi i na nuklearnu energiju, međutim nuklearna industrija se i dalje oporavlja od katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi.

Zemlje poput Njemačke okrenule su leđa nuklearnim reaktorima. Očekuje se da će potražnja za ugljenom do 2016. godine dosegnuti 8,1 milijardu metričkih tona, što je porast sa 7,2 milijarde metričkih tona ove godine, s time da će veći dio novih potraživanja (oko 635 milijuna metričkih tona) doći iz Kine, tvrde iz kompanije za ugljen Peabody Energy. Unutar naredne četiri godine, očekuje se da će Kina izgraditi novih 160 elektrana na ugljen, uz 620 postojećih. Indija će također dodati još oko 46 takvih elektrana postojećima. Osim snažne potražnje za termalnim ugljenom, koji se sagorijeva u elektranama, uporaba metalurškog ugljena koji se koristi u visokim pećima u Kini će se najvjerojatnije udvostručiti na oko 1,7 milijardi metričkih tona do 2016., s obzirom da će čeličane u toj zemlji proizvoditi sve više čelika za automobile, nebodere i izvozne proizvode, stoji u studiji tvrtke Peabody. Za tom vrstom ugljena pojačat će se potražnja i u ostalim žarištima čelika kao što su Brazil i Indija, pa će tvrtke za iskop ugljena biti primorane potražiti nove zalihe u Bocvani, Mongoliji i Mozambiku. Sve u svemu, do 2035. očekuje se porast uporabe ugljena od 50 posto, tvrdi Milton Catelin, izvršni direktor World Coal Association iz Londona.

"Prošle je godine ugljen zastupao 30 posto svjetske energije, a to je najveći udio kojega je ostvario od 1969.", dodaje.Čini se kako ugljen uspješno izbjegava ozbiljne potencijalne prepreke svojoj uporabi, a to su međunarodni sporazumi glede ograničavanja stakleničkih plinova. Naime, takvi sporazumi pokazali su se neučinkovitima. Kina planira u nove elektrane ugraditi opremu za smanjenje emisija ugljika. Međutim, kako Kina, tako i ostali veliki proizvođači ugljena još moraju prijeći dug put kada je riječ o sigurnosti rudnika. U prosjeku 2500 kineskih rudara svake godine pogine u nesrećama na radnom mjestu. Predstavnici ove industrije uvjeravaju da će se sigurnost povećati s razvojem novih tehnologija. Industrijski analitičari traže nove izvore ugljena, osobito metalurškog ugljena. Kineska tvrtka Shenhua Energy, Peabody Energy, a i neke tvrtke iz Japana, Rusije i Južne Koreje vodeći su kandidati za iskorištavanje mongolskog ležišta Tavan Tolgoi.Australija je najveći svjetski izvoznik ugljena, no prema novim zakonskim propisima njegova bi cijena mogla porasti, kaže Jimmy Brock, izvršni direktor tvrtke Consol Energy iz Pittsburgha u Pennsylvaniji. No dugoročno budućnost ugljena ovisi o Kini i Indiji, a njihova budućnost doima se svijetlom, uglavnom zato što su jeftinije od konkurenata.

Peter Galuszka