Ekonomski oporavak u eurozoni donio je značajan pad nezaposlenosti, ali ne i u Francuskoj gdje je rast broja radnih mjesta prvenstveno rezultat zapošljavanja na određeno vrijeme.

Dok je stopa nezaposlenosti u eurozoni na 8,2 posto – a u Njemačkoj tek 3,4 posto – u Francuskoj je nezaposlenost pala sa 10,5 posto u 2013. na svega 9,1 posto.

Maska prekarnosti
Sporo poboljšanje na tržištu rada možda je i najveći problem s kojim se suočava predsjednik Emmanuel Macron. Naime, do kraja mandata 2022. nezaposlenost će morati pasti ispod sedam posto ako želi ispuniti obećanje dano biračima. Podatke o rastu zaposlenosti maskira i veliki porast prekarnoga rada. Naime, značajno je porastao broj Francuza koji su zaposleni na nekoliko sati, zbog čega i dalje primaju socijalnu pomoć.

Prema podacima nacionalnog zavoda za zapošljavanje Pôle Emploi, od 2008. njihov se broj gotovo udvostručio na 2,2 milijuna ljudi. Patrick Artus, glavni ekonomist Natixisa, kaže za Financial Times da udjel dugoročnijih ugovora o radu iznosi 74 posto, ali da najbrže rastu ugovori o radu na kratko vrijeme, čak ponekad na svega dva dana. Takvi ugovori omogućuju istovremeno zapošljavanje kod više poslodavaca, ali nisu svi Francuzi sretni s takvom mogućnošću.

Nimalo ganuti predsjednik
Tako se jedan nezaposleni mladić nedavno pred televizijskim kamerama požalio Macronu da ne može naći prikladan posao. Centristički predsjednik liberalne provinijencije nije bio nimalo ganut time, poručivši mu da bi "našao neki posao samo da prijeđe ulicu".

Eric Heyer, ekonomist u Francuskom opservatoriju ekonomskih uvjeta smatra kako je Macron svjestan da se danas stvaraju radna mjesta niže kvalitete te da postojeći socijalni model to mora apsorbirati. "Oni koji rade poslove niže kvalitete mogu profitirati od više socijalne zaštite. Ali to zahtijeva vrijeme i novac", ocjenjuje Heyer. Rješenje smanjenja broja kratkoročnih ugovora traži se u suradnji sa sindikatima i poslodavcima.