Poput desetaka drugih domorodačkih naroda Amazone, narod Tsimane iz sjeverne Bolivije i dalje živi u malim zajednicama, a njegovi pripadnici uglavnom se bave ribarstvom, lovom i poljoprivredom. I dalje imaju malene obitelji, a nerijetko su žrtve parazitnih, crvnih te zaraznih bolesti.

Sve do prije desetak godina, tek rijetki od njih imali su pristup liječniku. No od 2002., kada je osnovan Tsimane projekt za zdravlje i životnu povijest, pripadnici naroda Tsimane postali su domorodački narod sa sjeverne Zemljine polutke, a možda i u cijelome svijetu kojega se najviše proučava.Naime, u istraživanju sudjeluje više od pedeset bolivijskih i američkih znanstvenika, liječnika i studenata, a iz tog glavnog istraživanja proizašao je cijeli niz zasebnih studija koje su poslužile kao prekretnica u pojedinačnim područjima. Ovaj narod koji broji samo 13.000 pripadnika, a koji živi uz rijeku Maniqui, za znanstvenu zajednicu postao je utjelovljenje "tradicionalnog čovjeka". Iz jednoga od tih istraživanja 2009. godine tako je proistekla spoznaja o tome da su kardiovaskularne bolesti najvjerojatnije boljka modernih društava.

U drugim istraživanjima proučavaju se poveznice testosterona i infekcija, prehrane i nutricionističke vrijednosti majčinog mlijeka te DNA i dugovječnosti. Već su objavljeni rezultati 42 studije, a najmanje još 33 su u tijeku. Michael Gurven, antropolog pri Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari, osnivač i ravnatelj ovoga projekta, kaže da je primarni fokus svih studija starenje. "Promatramo sličnosti i razlike između pripadnika naroda Tsimane i stanovnika zapadnog svijeta", objašnjava Gurven.Narod Tsimane odabran je zbog svoje brojnosti. Naime, to je jedan od najbrojnijih domorodačkih amazonskih naroda koji još živi razmjerno tradicionalno. Narod Tsimane ima još jednu prednost, a to je raznolikost unutar same populacije, kaže Hillard Kaplan, antropolog pri Sveučilištu u Novom Meksiku, drugi osnivač i ravnatelj projekta. Mali broj pripadnika naroda Tsimane živi u ili oko grada San Borja, jedinog grada na tom području. Voze motocikle i koriste se mobilnim uređajima. No oni koji žive uzvodno imaju puno tradicionalniji način života.

U selu Puerto Yucumo prepunom koliba sa slamnatim krovovima i šumaraka sa stablima banana, žene danju sjede u skupinama i brinu se o djeci, kuhaju ili vezu. Rijetke su završile osnovnu školu. Stopala su im spuštena, široka i debela, što je pokazatelj da većinu života provode bosonoge.Infiltracija liječnika i antropologa ostavila je određeni učinak na njihovu kulturu, što znanstvenici ne niječu, ali ne onoliki koliko se moglo očekivati. Kaplan tvrdi da se stil života naroda Tsimane puno više promijenio zbog državnih doprinosa za djecu i starije osobe. Znanstvenici su se spotaknuli o važno pitanje već na samom početku ovog istraživanja. Mogu li mirne savjesti poslati u sela liječnike koji će proučavati stanovništvo bez da im istodobno pruže osnovnu liječničku skrb? Odlučili su da ne mogu. "Naš dubinski znanstveni pristup i pomoć koju pružamo cijelom tom društvu dvije su strane iste medalje",kaže dr. Kaplan. Njegov terenski tim vrši osnovni liječnički pregled na svakomu tko se pojavi, daje besplatne lijekove za uobičajene boljke kao što su želučani paraziti te na licu mjesta laboratorijski analizira uzorke krvi, urina i stolice. "Bilo bi nemoralno to ne činiti", kaže Jane Lancaster, urednica časopisa Human Nature.

"Ako već provodite istraživanje i smetate tim ljudima, najmanje što možete uraditi za njih jest pružiti im liječničku njegu."Svejednako, dužnosnici jednoga od glavnih financijera ovoga projekta, zaklade National Science Foundation pitaju se – kako istodobno proučavati i mijenjati zdravstvene uvjete? Kaplan i Gurven tvrde da su kako tu zakladu, tako i neke druge uvjerili da oblik zdravstvene skrbi koju pružaju nema nikakvog utjecaja na podatke o kroničnim, dugotrajnim bolestima. No pripadnicima naroda Tsimane nije lako objasniti kakvim medicinskim saznanjima pridonose. Melanie Martin, doktorantica pri Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari sjeća se kako je stanovnicima sela u kojemu je provodila istraživanje uzbuđeno prenosila svoja najnovija saznanja – u usporedbi s majčinim mlijekom kod žena na Zapadu, mlijeko pripadnica naroda Tsimane bogatije je omega-3 masnim kiselinama, koje su od ključne važnosti za razvoj mozga. Kaže kako je ta njezina objava naišla samo na "prazne poglede". Jedan od seljana ju je nato upitao: "Znači li to da nam trebaju lijekovi?"

Jean Friedman-Rudovsky